"MOJA ŽENA JE.." OGLASIO SE MUŽ ISIDORE BJELICE: Njegove riječi potresle su region, SVI PLAČU DOK OVO ČITAJU

Objavljeno:06.08.2020 - 10:01
A A A Times Arial

Sam dragi Bog zna koliko je bolova, terapija, igala, otrova, operacija pretrpila za ove dvije godine, pisao je svojevremeno suprug preminule književnice

"Iskoristiću ovu kolumnu da napišem pismo koje se nadam da Isidora neće čitati, jer bi se ljutila na mene da sam ovako otvoren prema vama. Sam dragi Bog zna koliko je bolova, terapija, igala, otrova, operacija pretrpila za ove dveij godine", napisao je Nebojša Pajkić, suprug Isidore Bjelice, 2015. godine u svojoj kolumni, opisujući strašnu borbu svoje žene sa najtežom bolešću, u nadi da će se ona ipak izlečiti uz pomoć ljudi dobre volje.

"Svaki put iznova ustajući kao feniks kada su svi misli da je gotovo. Dane i dane poslije najtežih terapija, kada je mislila da prosto više ne može samo kada bi pogledala na našu djecu, ne znam ja ni odakle ni kako nalazila je novu snagu da izdrži, da pokuša da preživi zbog njih govoreći da su suviše mali da bi ostali bez majke u ovom palom svijetu...

Sve se to desilo i prerano, i prenaglo. Kada je otišla kod ljekara jer su joj simptomi ličili na kancer ginekolog u jednoj privatnoj klinici joj je rekao da je hormonalni poremećaj i liječio je od toga. Tako je došla, ona koja je uvijek išla na redovne kontrole do 3 b stadijuma najagresivnijeg kancera jajnika koji za mjesec dana može, naročito kad je organizam mlad da dovede do teških metastaza... Hvala vam, vi dobri ljudi.

Poslije prve operacije dala je sve od sebe, prošla rigorozne terapije, poslije kada se vratilo izdržala je najteže hemioterapije, a sada kada se prije mjesec dana vratilo i kada je bila zahvaćena i jetra i pun stomak vode, kada su svi odmahivali da je kraj ona je rekla: "Ne mogu još da ih ostavim Nebojša, ne mogu"... I tako je po treći put počela nadljudska borba za duh i za tijelo... Noćima i noćima molila se presvetoj Majci Božijoj da joj pomogne.

Isidora kaže da kada zbog jezivih bolova i vode u stomaku ne može da misli i ništa govori onda samo priziva Bogorodicu...Tako je i sada bilo i opet je počelo da se dešava čudo, da se voda povlači, da se metastaze povlače, a onda je dobila alergije. Bili smo na ivici da se izvuče po treći put, a onda je dobila alergije...

82498-isidora-bjelica-ff

Izlaz je bio jedino u IPT terapiji u Švajcarskoj, ali mi poslije dvije i po godine bolesti prodavanja svega što smo imali nismo imali odakle to da platimo. Isidora je uvijek sakrivala koliko smo se mučili sve ove godine, voljela je da se šali da živi kao cvrčak, a radi kao mrav... Sjedili smo i razmišljali šta da radimo... Sve što je vrijedno prodali smo, a za dvije godine niko nije htio da kupi našu mansardu bez lifta jer se nije lako popeti na 5. sprat...

Isti onaj peti sprat gdje se Isidora penjala i poslije najinvazivnijih terapija od koje joj se bukvalno raspadalo tijelo još nezacijeljeno od teške operacije kada joj je sve izvađeno. Ali ona nije htjela da se to zna, ona stavi šešir i ode među hiljadu ljudi i onda pomaže njima, daje im savete, teši ih, plače i smije se sa njima. Nismo znali šta da radimo.

Ostala je samo biblioteka. Tu su sve moje i njene zajedničke knjige, tih 3.000 knjiga je jedino što je ostalo, pored Isidorinih šešira koji nikome ne trebaju osim njoj. Zvao sam ljude koji godinama duguju Isidori novac za razne projekte, njene bivše izdavače koji joj ne daju ni izvještaj ni pare po deset godina i niko nije htei da joj isplati honorare, a i sa onih bijednih deset posto koliko pisac dobija ona bi, kao jedan od najčitanijih pisaca mogla sama sebi da plati deset terapija u Švajcarskoj. Jedan je rekao: "Neka me tuži - dočekaće", drugi nije rekao ništa, nismo do njega došli, treći je slagao, četvrti... Ponos je ponos, rekla je Isidora, ali prvo što izgubiš sa kancerom je svaka taština.

"Onda stavi na Tviter da prodajemo biblioteku, vidiš da se na oglas niko ne javlja", rekao sam joj.

Tu su sve one knjige koje je i njen deda kao predsednik udruženja književnika dobio sa potpisima Andrića, Selimovića... Tu su njene knjige koje su joj poklonili i najveći svjetski pisci Arabal, Markes... Tu su knjige i njene prabake... Tu su naše zajedničke filmske knjige, knjige iz filosofije koju je Isidora najviše voljela, knjižica njenog omiljenog Bajrona koju je dobila ni manje ni više od Lejdi Di...

Tu su knjige sa tajnim posvetama naših najdražih prijatelja Kalajića, Pavića, Raše Livade, Brane Crnčevića, Olje Ivanjicki. Tu je cijeli naš život, ali naša djeca su više od našeg života i tako je Isidora to stavila na tviter i pokrenula se lavina. Zanemarivši taj najminimalniji dio zlonamjernih koji su uvijek zamkerali Isidori na šeširima i njegoševskom kredu da ko ne putuje taj ne živi pokrenuo se bukvalno cijeli Balkan... Noćima je plakala...

Sada zbog sreće. Kada smo ponudili ljudima da pošaljemo knjige za njihov prilog neki su pisali - Isidora, zbog Spasa sam otišla kod ljekara i tako ste mi spasili život, drugi, Vaše knjige su mene tješile na hemoterapiji to je moj poklon, treći - Vaše emisije i smijeh su me deceniju vadili iz depresije... Iz svih zemalja stizale su poruke ljudi koji su se molili za moju ženu i mi smo od najnesretnije postali najsretnija porodica jer pored toliko ljubavi ne može se više biti sam čak ni na ivici smrti.

Kada je Vlado Georgiev objavio da će praviti koncert za Isidoru ona je zagrlila djecu i kroz suze rekla: Jesam vam rekla da će se desiti čudo...

Moja žena je djevojčica koja vjeruje u čuda i u najgorim situacija, i u najtežim bolovima... Ovim putem ne želim da napišem ništa drugo osim jedno veliko hvala svim divnim dušama koje su mojoj ženi vratili snagu, a našoj djeci dali mogućnost da ne ostanu bez majke u njenim četrdesetim... Tamo gdje je ljubav je čudo samo po sebi... Isidora voli da kaže da ljubav mora da kruži, možda mnogi ne znaju, ali više od deceniju radila je desetine humanitarnih događaja za slepe, za sigurnu kuću, za djecu pilota, za prihvatilište, za djecu oboljelu od raka, za osobe sa invaliditetom.

Kada se i sama razboljela noći i noći je trošila snagu da odgovori na svako pismo, da pomogne, da da kontakt, savjet... Sada se sva ta ljubav kao jedan nezaustavivi talas ljubavi vratila njoj... Na Balkanu pisci takvu ljubav najčešće dobiju kada je prekasno, Isidora je dobila na vrijeme, dok još ima nade...

Hvala vam, Bog vas blagoslovio za dobrotu i milost... Nebojša Pajkić"

  
 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!
 
 

Sponsored by Luponmedia