Zamislite da ste nevini i izgubite 53 godine života u zatvoru: Ovaj čovjek je to doživio
Mislite da je vaša priča kada ste na dva sata zaglavili u liftu i zbog toga propustili zadnju epizodu Dva i pol muškarca tragična? Dobro, tragično je to što ste nastavili gledati Dva i pol muškarca i nakon odlaska Charliea Sheena, ali vaša priča nije ništa kraj priče Andrasa Tamasa koji je, što zbog lijenosti, što zbog neobrazovanosti ljudi na položaju, u zatvoru proveo čak 53 godine prosto iz razloga jer nije pronašao nikoga svih tih godina tko zna mađarski jezik.
A zlobnici će reći „Tko mu je kriv“ i dobrim dijelom biti u pravu zato što je Andras Tamas bio mađarski vojnik koji je ratovao na strani Nijemaca i kao takav naposljetku završio u vojni logor, a potom i u ruski gulag. Naravno, kao saveznik Nijemaca, Tamas je bio jedan od stotina tisuća ratnih zarobljenika koji su pozavršavali po gulazima i logorima i koji su kasnije, ukoliko bi preživjeli (smrtnost je po logorima bila i do 85%), razmijenjeni ili pušteni nakon što je rat završio.
Međutim, Tamas je poludio što nije bio rijedak slučaj, pa je na koncu završio u mentalnoj ustanovi.
Nakon završetka rata ljudi koji su znali Tamasov slučaj su ili premješteni ili umirovljeni, a sam Tamas je ostao potpuno zaboravljen.
Sovjetske mentalne ustanove četrdesetih i pedesetih godina teško da možemo zamisliti kao mjesta u kojima se držalo do ljudskih prava, a još manje kao ustanove gdje se zapravo radilo sa štićenicima, piše Aura.
Prije je to sličilo na neku vrstu zatvora u kojima su radili često nedovoljno školovani partijski poslušnici i gdje više-manje nikoga nije bilo briga za vas. Još kad tome dodate činjenicu da vaš jezik doživljavaju kao govornu manu, svakako je zamislivo da je Andras Tomas godinama ležao potpuno zaboravljen i neshvaćen u svakom smislu.
Sa svakom novom godinom Tamasov slučaj postajao je stariji, a kako se mijenjalo osoblje tako već nakon par godina nitko živ nije znao tko je zapravo Tamas i što točno radi.
Tek 2000. godine, desetak godina nakon pada komunizma i otvaranja bivšeg Sovjetskog saveza prema svijetu, prilikom posjete jednog stranog doktora ustanovi ponovo je reaktiviran Tamasov slučaj. Doktor je, naime, shvatio da Tamas priča mađarski, ponovo otvorio njegov medicinski karton i shvatio da čovjek tu već par desetljeća stoji bez nekog posebnog razloga. Obavijestio je vlasti u Budimpešti, a ovi su jedva dočekali da barem simbolički napakoste Rusiji kao glavnoj zemlji bivšeg SSSR-a.
Vlasti su dogovorile Tamasovo izručenje, a u Budimpešti je napravljen spektakularan doček što je samo po sebi prilično sporno i bezvezno pošto je tip ratovao na strani nacističke Njemačke. Eto, nije samo kod nas u devedesetima došlo do revizije fašizma.
U svakom slučaju, Tamas je time postao posljednji i najstariji ratni zarobljenik. Osim ako se ne otkrije još koji zaostao u birokraciji Sovjetskog Saveza.