Dr Abdulgafar Velić za Novi.ba: Nemojte živjeti u prošlosti, ovi ramazanski trenuci naše su prilike
Osmog dana odabranog mjeseca ramazana dr Abdulgafar Velić u razgovoru za naš portal govorio je o komšijskim odnosima i njihovoj važnosti, značaju dove u životu vjernika, kao i drugim temama.
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović
Dr Abdulgafar Velić završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1996. godine, a potom Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 2001. godine. Postdiplomski studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, oblast islam i modernost, završava 2012. godine. Tema magistarskog rada je "Evropa u djelima Bošnjaka u periodu austrougarske uprave nad Bosnom i Hercegovinom 1878-1918." Doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, katedra sociologija, završava u julu 2016, kada brani doktorski rad o temi "Socijalna misao Bošnjaka u periodu modernizacije bosanskohercegovačkog društva."
Tokom studija i svoje poslovne karijere pokazuje interes za naučno-istraživački rad i svoj profesionalni razvitak, o čemu najbolje svjedoče njegovi kontinuirani angažmani u institucijama Islamske zajednice kao i aktivna saradnja u nekoliko bosansko-hercegovačkih časopisa. Abdulgafar Velić je dvadeset godina obavljao posao imama, hatiba i muallima.
Trinaest godina bio je imam Istiqlal džamije u Sarajevu. Autor je dvije knjige Pod bosanskim kubetom i Bošnjaci i Evropa. Koautor je monografije 100 bošnjačkih imama kao i stručnih djela "Priručnik za mukabele" i "Ramazanski dersovi".
Koliko nam danas fale dobri međuljudski odnosi među komšijama, ne samo među vjernicima?
Dr Abdulgafar Velić: Nedostaje nam lijepe riječi, običnih postupaka, pomaganja, zajedničkih akcija. Ljudi su se zatvorili i svakodnevno se udaljuju jedni od drugih. Zatvorenost donosi čudne pojave i postupke. Stoga nam je važno otvaranje. Otvaranje je u kur'anskoj terminologiji pobjeda. Potrebne su nam te pobjede, kako na razini pojedinaca, tako i kolektiviteta.
Dova je vrlo bitna, a čini se da je često zanemarujemo. Imate li neku dovu koju posebno učite ili preporučujete u ramazanu?
Dr Abdulgafar Velić: Dova ima različite forme. Prve i osnovne dimenzija dove jesu riječi. Riječi koje u sebi sadrže molbu ili dozivanje Boga. Međutim, dova je i zikr. Junus, a.s.,u utrobi velike ribe, u toj bezizlaznoj situaciji, ne uči neke posebne dove, već čini zikr – veliča Boga. Ejjub, a.s., također u teškoj situaciji čini zikr.
Snažna dova je i sadaka. Sadaka razbija sve zidove, spletke, smutnje, oholost. Kad čovjek pomisli da nema izlaza, neka podijeli sadaku. Protiv sile i nepravde trebamo se boriti sadakom. Sa sadakom se molimo za svoje umrle. Najbolja zaštita za našu djecu je sadaka.
Prva kur'anska riječ i poruka jeste Elhamdulillah – Hvala Allahu. S ovom riječu otvaraju se nebeske kapije i s ovom riječima započinje Božiji govor. Ne postoji ništa vrednije, potpunije, ljepše, važnije, sadržajnije od riječi Elhamdulillah. U ovim riječima sadržana je cjelokupna poruka Kur'ana. Stoga, prva ili početna i svakako najvažnija dova jeste zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Šta konkretno za Vas znači mjesec ramazan?
Dr Abdulgafar Velić: Ramazan je mjesec milosti, oprosta, čišćenja, preporoda. Ramazan me kao vjernika probudi i u potpunosti osvjesti. To je mjesec koji u naše kuće donese autoritet, a kod ljudi ozbiljnost i zrelost.
Kako Vi i Vaša porodica provodite ramazan? Postoji li neki adet kojeg se uvijek pridržavate?
Dr Abdulgafar Velić: Mi smo kao i svi drugi vjernici otvorili vrata ramazanu. Taj veliki i važni autoritet dosta toga promijeni. Više zajedno učimo Kur'an, sve namaze zajedno obavljamo, zajedno jedemo, itd. Ovog ramazana smo na početku zajedno otišli do Hajdar-dedine džamije na Karićima i proveli cijeli dan. Ta džamija je posebna. Obraduje se ona svojim sahibijama, a posebno postačima.
Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Novi.ba?
Dr Abdulgafar Velić: Nemojte živjeti u prošlosti, u nekim događajima i vremenima. Također, ne čekajte neko drugo vrijeme, neku budućnost. Ovo je naše vrijeme. Ovi ramazanski trenuci naše su prilike. Uživajmo u njima i provedimo ih ibadetu.
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović