Admir Iković za Novi.ba: Svakom živom biću iskažite pažnju i poštovanje koje zaslužuje i nakon svakog lošeg djela uradite neko dobročinstvo

Admir Iković je dugogodišnji prosvjetni radnik u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde. Nastavnik je Islamske vjeronauke i uspješan autor. Pored toga što je pisao mnoštvo korisnih religijskih članaka, kolumni i reportaža za neke naše bh printane i elektronske medije, ovaj mladi profesor je i autor nekoliko vrlo lijepih i korisnih knjiga.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Autor ste mnoštva jako lijepih pjesama i neko ko aktivno piše poeziju. Gdje najviše pronalazite inspiraciju? 

Gosp. Iković: Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Osoba sam koja puno voli ljude, ali i prirodu oko nas. Duge šetnje u prirodi koje obilato koristim i druženja s ljudima čine me sretnim i podstiču moju kreativnost i inspiraciju. Uživam u svakom trenutku u kojem mogu biti zahvalan Gospodaru na blagodati života i vremena kojeg nam je dao. Sva ova ljepota koju je On stvorio, a koja nas okružuje, inspiriše me da pišem pjesme s vrlo različitim temama. 

Skoro svake godine objavite po jednu novu knjigu. O kojim temama uglavnom pišete i zašto? 

Gosp. Iković: Smatram da je knjiga trajno neprolazno dobro i da ostaje iza nas kao svjedok da smo radili i djelovali. Ja sam osoba koja puno voli pisanu riječ. Volim da čitam, istražujem, pišem i objavljujem, jer ukoliko nešto nije zabilježeno kao da ga nije ni bilo. Kako bi mi znali da se nešto desilo prije mnogo stoljeća da nam to u svojim spisima i svojim knjigama nisu zabilježili razni autori.

Knjiga je trag jednom vremena od koje se mogu okoristiti mnogi ljudi mnogo godina iza nas. Iz tog razloga pišem. Pored poezije pišem i tematiku za naše mlade. Za njih priređujem korisne priče i narodne poslovice, ali najviše uživam u pisanju vjerskih tema. Neke teme smatram neistraženim i nedovoljno dobro pojašnjenim široj čitalačkoj publici, pa onda radim na jednostavnijem pojašnjenju tih tema. Želim da pred Gospodara dođem a da mi knjige budu dokaz da sam pisao o Njegovoj vjeri i na lijep način je približavao ljudima pišući iskreno i iz srca, stilom pisanja kojeg će svi razumijeti. 

Vjeroučitelj ste u školi, radite s mladima. Kako njima dočarati ljepote vjere i doprijeti do njih u vremenu silnih iskušenja? 

Gosp. Iković: S mladima treba biti iskren. Pokazati im da ih u potpunosti razumijete i da ste spremni da ih saslušate i svojim savjetima, a kad treba i živim primjerom, uputite i pomognete. Trebate im dati do znanja da ih cijenite i da uvažavate i njihove stavove i njihova razmišljanja. Kada oni uvide da ih uvažavate kao ljudska bića i da im dajete prostora da i oni iskažu šta znaju, umiju i žele, vidjećete da će oni uvijek biti uz vas, tu da i oni ispoštuju vas onako kako vi ispoštujete njih. 

Možete li pojasniti našim čitateljima kako da najbolje iskoriste mjesec posta i pojačanoga ibadeta, čemu nas ramazan zapravo može naučiti?

Gosp. Iković: Svim ljudima treba željeti dobro. Allaha Uzvišenog često moliti da uputi na Svoj put one ljude koje volite i koji vam znače, ali i one sa kojima i niste nešto bliski. Treba se osloboditi zavisti i ljubomore. Bitno je da svaki dan nastojimo učiniti što više dobrih djela i učestvovati u što više korisnih aktivnosti u vašoj zajednici. Kad je ibadet, pored pomenute dove, u pitanju treba se radovati svakom danu koji ste ispostili znajući da će vam biti upisano kod Gospodara kao da ste postili deset. To je milost Njegova.

Klanjati redovno 17 propisanih farz rekata, ali uz njih i što više dobrovoljnih rekata koje nam je Muhammed, a.s. preporučio. Međutim, ne treba se zamarati formalnostima. Ukoliko nekad nisi klanjao recimo podnevske sunnete, pa, hvala Bogu, ima noćni namaz kojim ćemo sve to ''nadoknaditi'', ili pak duha (jutarnji) namaz. Ne treba ništa raditi da bi se zadovoljila forma i stavovi ovih ili onih alima i autora, već treba gledati da namaz klanjaš skrušeno i polahko, jer Allah zna naše nijjete i On nas po tome nagrađuje. Uvijek sam bio na stavu da je uz ramazan bolje klanjati manji broj ramazanske noćne nafile poznate kod nas kao teravih-namaz, negoli veći broj u kojem se svi umore i saznoje od brzine i želje da ispoštuju brojku koju su mezhebi zacrtali. Evo sad se konačno ovog ramazana, zbog proglašene pandemije, u džamijama s ograničenim brojem klanjača klanja taj manji broj. Bez žurbe i bez srkleta.

Po istilahu 4 propisana rekata jacije, 8 rekata ramazanske noćne nafile (teravije) i 3 rekata vitr-namaza. Vjernici koju klanjavaju u svojim kućama mogu broj rekata rasporediti i na drugačiji način. Sve ispravno i sahih. Jer je praksa prvih generacija muslimana bila različita kad su nafile u pitanju. Farz svi isto obavljaju, ali dobrovoljni ibadet zavisi od okolnosti i stepena vjerovanja svakog pojedinca. I da ne zaboravim zikr: puno spominjite Uzvišenog Boga u toku dana i mimo namaza. Ne dozvolite, dragi moji, da vam prođe nijedan sahat u toku dana a da niste proučili istigfar, donijeli salavat ili bar se sjetili svog Stvoritelja riječima SUBHANALLAH, ELHAMDULILLAH, ALLAHU EKBER Ili slično. Zikr je radost i lijek za naše duše i naša srca. 

Primjetno je da je omladina itekako aktivna na društvenim mrežama kada su u pitanju vjerski propisi. Smatrate li to ispravnim, jer smo svjedoci da se postavljaju razni statusi, hadisi, a da se pravilno ne rastumače?

Gosp. Iković: Nema hadisa bez fikha. To je općepoznato pravilo kod uleme. Međutim, kod nas se to pravilo ne poštuje. Šerijatski pravnici (fakihi) su donijeli svoje stavove na osnovu Kur'ana i hadisa i metodologije istraživanja koju su koristili i nakon njih nema potrebe da mi iz naftalina izvlačimo hadise i sami ih tumačimo i šerujemo po društvenim mrežama.

Postoje hadisi izrečeni samo za jednu osobu, za druge ne važe, ili za jednu priliku i okolnosti,  ili pak derogirani hadisi koje mi sad citiramo i stavljamo u kontekst koji mi želimo, a ne onaj koji je uistinu pravi. Tako nesvjesno lažemo na Allaha i Njegovog Poslanika. Trebamo se čuvati toga. Dužni smo se pridržavati stavova i savjeta velikih hadiskih eksperata i velikih alima, a ne onih koji se umisle da to jesu, a fali im znanja o intencijama Božije vjere što je danas kod mnogih prisutno. Nažalost.

Šta Vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan? 

Gosp. Iković: Ramazan je u mojim očima i uvjerenjima SAJAM DOBRA. Sajam na kojem mogu skupiti mnogo dobrih djela, i u ramazanu se utrkujem da sva ta različita dobročinstva ispunim. Naumpadne mi misao da mogu zaraditi puno dobrih djela u ramazanu i da tu priliku ne smijem propustiti.

Imate li neku dovu koju poseb no učite ili preporučujete u ramazanu?

Gosp. Iković:Preporučujem vašim čitaocima sljedeću dovu: Rabbigfirlii verhamnii vehdinii ve'aafinii verzuknii vedžburnii verfe'annii. Učite je često. U njoj molimo Boga da nam podari sve ono što nam treba. Ovo je dova koju je preporučio Muhammed, a.s. 

Često ste nasmijani i širite pozitivnu energiju. Koliko nam pozitivnog nedostaje danas? 

Gosp. Iković: Srećem ljude namrgođene, neraspoložene i nestabilne. Trka za dunjalukom ih je učinila takvima. Ja sam naučen da uživam u svakom danu. Volim šalu i pozitivne stvari. Znam da je Muhammed, s.a.v.s., bio nasmijan i da je širio pozitivnu energiju uvijek i svuda. Ja kao sljedbenik tog časnog Vjerovjesnika šireći osmijeh i pozitivnu energiju slijedim i proklamujem njegov sunnet. S radošću pokušavam unijeti radost i sreću u živote ljudi sa kojima se susrećem svjestan da činim dobro djelo. 

Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Novi.ba?

Gosp. Iković: Volite se. Nemojte nikoga mrziti niti bilo kome zavidjeti. Ako nešto mrzite i prezirete onda prezirite loša djela i besmislene ideje ljudi, ali ne i same ljude. Loše djelo ostaje loše, a čovjek se uvijek može popraviti i promijeniti. Uživajte u životu zahvalni Bogu dragom na svakom danu u kojem ste osvanuli zdravi i sa onima koje volite.

Živite vjeru, ona je lahka i donosi vam sreću i smiraj. Postite jer će post koristiti vašem zdravlju i približiće vas Bogu. Obavljajte redovno namaz. Svakom živom biću iskažite pažnju i poštovanje koje zaslužuje I nakon svakog lošeg djela uradite neko dobročinstvo koje će to loše djelo izbrisati.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović