6 najvećih mitova Bosanaca i Hercegovaca
3. Zemlja opuštenih ljudi: Strah od ofiranja
“Stranci su ukočeni, dosadni, vidi nas kako se zabavljamo”, još je jedna od čestih rečenica. Interesantno, gdje god sam otišao, vidio sam upravo drugačije strance: Opušteno leže u parku na klupi, na travi, pored fontana, na drugim zelenim površinama, čitaju knjige, piju nekopiće, skinu čarape i hodaju po travi opuštajući se...
Vidio svojim očima: Jedne godine u Briselu, u blizini zgrade evropskih institucija, prelijep park.
Pauza za ručak, činovnici izlaze i veliki broj njih dolazi u park, vade sendviče, neki skidaju čarape i hodaju po travi dok jedu sendvič... Priča druga: Usred Helsinkija ljudi napravili piknik. Priča treća: Večer pred Ajfelovim tornjem, čovjek srednjih godina u vrlo skupom odijelu skinuo cipele, prislonio ih uz ogradicu, priča na telefon i gleda 'light-show' na tornju...
Takvo ponašanje kod nas je 'ofirno', a strah od ofiranja jedino se još može mjeriti sa strahom od propuha. Nama je ofirno sjesti na travu u park, popiti sok pojesti sendvič i pokupiti smeće iza sebe, a nije nam ofirno otići na izletište, otvoriti automobil i odvrnuti muziku maltretirajući sve oko sebe, pucati, bacati petarde, ostaviti hrpe smeće iza sebe... Nije nam ofirno ni sjediti u baštama izbačenim nasred trotoara, dok žene s bebama u kolicima ili invaliti moraju ići posred ceste...