Od jučer razmišljam šta napisati za Ahmiće, a insan da ostane pametan i pri sebi...
Od jučer razmišljam šta napisati za Ahmiće, a insan da ostane pametan i pri sebi. Često prođem pored njih dok putujem kroz SBK i svaki put me vidno potrese sama pomisao na zločin koji je počeo, gle li čuda, nakon sabahskog ezana.
Piše: Mirza Hadžijusufović
Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba. Hej, tromjesečni maksum, koji nikom ništa nije skrivio, nit je u trenutku svoje smrti imao izvađen rodni list. Na njegovom mezaru stoji nišan sa samo jednom 1993. godinom. Tuga neviđena, ali zločinac ne zna da prašta. Haram bilo svakom ko zaboravi!
Najmanje što možemo uraditi je proučiti Fatihu, makar kada prolazimo pored Ahmića ili odati počast na neki drugi način nevinim žrtvama neviđenog ustaškog zločina pred kojim pametan zašuti.
Ahmići, vječita bh. tuga kao i Srebrenica, Bratunac, Prijedor, Višegrad, Banja Luka, Čapljina, Stolac i ina druga mjesta.
U ovom kraju je živio i stari i ugledni hadžija Hazim Ahmić. Svojevremeno je svojim komšijama Hrvatima poklonio 2.000 kvadratnih metara zemljišta za izgradnju katoličkog groblja „TOPOLA“ u Ahmićima, a za izgradnju crkve u Donjoj Dubravici poklonio je 20.000 maraka.
Hazim Ahmić je u Ahmićima izgradio prelijepu džamiju. Zločinci su starog Hazima razapeli na prozore te džamije, a zatim su džamiju zajedno s njim minirali.
Zaboravit ne smijemo!!! Nikada!
NEMA HALALA, NEMA ZABORAVA!
"Zaboravljeni genocid će se ponoviti" (rahmetli predsjednik Alija Izetbegović)
Piše: Mirza Hadžijusufović