Preminuo je sam u staračkom domu, ali njegove riječi će vam otvoriti oči

Mak Filiser je pred smrt napisao pjesmu o svom životu i rasplakao cijeli svijet

Kasnije, kad su sestre prolazile kroz ono malo stvari koje je Mak Filiser posjedovao, pronašle su ovu pjesmu, čiji kvalitet i sadržaj su toliko impresionirali sestre, da su kopije dostavljene svim zaposlenima.

Jedna od sestara je odnijela svoju kopiju u Melburn, a odatle se pjesma proširila po čitavom svijetu - jednostavna, elokventna i nevjerovatno dirljiva.

Džangrizavi starac

"Šta vidite, sestre? Šta vidite? Šta mislite kad gledate u mene?
Džangrizavog starca, ne posebno mudrog
Nesigurnog iz navike, s lutajućim pogledom?
Kome hrana curi, a on ne odgovara,
Kada glasno kažete, voljela bih da se potrudiš!
Koji naizgled ne primećuje, stvari koje činiš.
I koji uvijek gubi, cipelu ili čarapu? Koji, opirao se ili ne, pušta da radiš po volji,
Sa kupanjem i hranjenjem, da ispuniš dugi dan?
Da li to misliš?, Da li to vidiš?
Onda otvori, oči sestro, jer ne gledaš u mene. Reći ću ti ko sam dok sjedim ovdje tako mirno.
Dok radim šta želiš dok jedem po tvojoj volji. Ja sam djete od deset, sa ocem i majkom, Braćom i sestrama, koji vole jedni druge. Mladić od šesnaest, sa krilima pod petama
Koji sanja da će uskoro, ljubav da spozna. Mladoženja od skoro dvadeset, moje srce poskakuje.
Sjećam se zakletve, koju sam obećao da ću održati. Sa dvadeset i pet, sad, imam djecu svoju.
Koja me treba da ih vodim i sretan, topao dom objezbedim.
Čovjek od trideset,
Moji mladi rastu brzo,
Vezani jedni za druge, vezama koje će da traju.
Sa četrdeset moji mladi sinovi su odrasli i otišli,
Ali moja žena pored mene je da osigura da ne žalim. Sa pedeset, ponovo bebe se igraju oko mojih koljena, Ponovo znamo djecu ja i moja voljena.
Mračni dani su predamnom moja žena sad je mrtva. Gledam u budućnost i tresem se u strahu,
Pošto moji mladi sada imaju mlade svoje. I mislim o godinama o ljubavi koju sam znao.
Sad sam star čovjek i priroda je okrutna. Šala je učiniti starost da izgleda budalasto.
Tijelo, ono se raspada snaga i gracioznost, napuštaju me
Samo kamen ostaje, tamo gdje je nekad srce bilo. Ali unutar ove stare lešine, mladić i dalje boravi. I sa vremena na vrijeme moje ranjeno srce naraste,
I sjećam se radosti i sjećam se boli. I volim i živim… život ispočetka.
Mislim na godine, premali ih je broj koje su prošle prebrzo.
I prihvatam prostu činjenicu da ništa ne može da traje. Zato otvorite oči ljudi, otvorite i vidite.
Ne džangrizavi starac. Pogledajte bliže vidite - MENE!"

Sljedeći put kad sretnete stariju osobu koju biste otpisali, sjetite se ove pjesme, pogledajte dublje i vidite mladu dušu koja sjedi ispod onemoćalog tijela. Najlepše stvari na svijetu ne mogu biti viđene ni dodirnute, one se moraju osjetiti srcem!

(Kurir)