U KUĆI CECE RAŽNATOVIĆ SE UVIJEK PRIČA O ARKANU, ALI JEDNU STVAR O NJEMU NIKO NE SMIJE DA SPOMENE: Pjevačica nakon 20 godina otvorila dušu, SRBIJA PLAČE!

Dvadeset godina od smrti Željka Ražnatovića Arkana navršiće se 15. januara.

Najmanje je o njemu govorila Svetlana Ceca Ražnatović, njegova udovica, jer je izbjegavala da se vraća na dan tragedije. Zato je sada, pred obilježavanje dvije decenije od smrti supruga, za Kurir iznijela emotivnu ispovest o najtužnijem danu u svom životu

To je za mene nejgori i najteži trenutak u životu. Dan kao i svaki drugi pretvorio se u nоćnu mоru. Otišli smo u butik kako bih kupila garderobu i, koliko se sjećam, oko pola pet se desio taj užasan zločin nad troje ljudi. Prošlo je 20 godina... Svih godina sam se trudila da te traumačične slike potisnem, ali još uvijek su mi pred očima. Ništa ne mogu da promijenim - započela je Ceca i uz uzdah nastavila:

- Teško je da dirate najosjetljiviju ranu. Nadam se da razumijete zbog čega izbjegavam da pričam o tome. I dan-danas nemam odgovor na pitanje zašto se to desilo. Zašto je troje ljudi lišeno prava na život? Teško je govoriti o ubistvu oca moje djece i prisjećati se tog 15. januara.

Сеса је otkrila da je mnogo puta nakon tragedije prolazila kroz teške trenutke, misleći da neće moći da nastavi dalje.

- Bilo je mnogo pitanja, mnogo teških trenutaka, kao i situacija iz kojih sam mislila da nema izlaza. Ne prođe dan da ne pomislim na Željka i trenutak njegovog svirepog ubistva i stanja kojem sam ga zatekla. Osjećam se jako, јаko razočarano što uvek nije izručen našoj državi. A sigurno se tako osjećaju i druge dvije porodice stradalih pored Željka. Ni poslije dvije decenije nismo saznali motiv ubistava i ko stoji iza njega. Pogotovo boli što znamo ubicu, koji još nije smešten u zatvor - kaže ona.

Uspomenu na Arkana prenijela je vjerno svojoj djeci, șinu Veljku i kćerki Anastasiji, koji su bili mali kad se dogodila tragedija. Ceca im svakodnevno spominje tatu, priča anegdote i uspomene koje ima s njim, kao i o ljubavi koju je osjećao prema njima.

- Mi u kući svakodnevno pričamo o njemu. Tokom svih ovih godina je prisutan kroz priče i situacije. O najtežem trenutku ne pričamo. Nažalost, nemamo mnogo uspomena, ali na kompakt-diskovima su zabilježeni Anastasijin prvi i Veljkova tri rođendana, kao i njihove zajedničke fotografije. Ja sam traumu preživjela taj dan i vjerujte da ni naših posljednjih riječi ne mogu da se setim. Ostala je velika praznina i dugogodišnja borba da se djeca izvedu na pravi put. Željkovo mjesto u mom srcu i životu niko ne može da zauzme - završila je Ceca.