"Jutros u gradu oko devet sati ,3 metra ispred mene srušio se neki čovjek. "

Jutros u gradu oko devet sati ,3 metra ispred mene srušio se neki čovjek. 

Ja nazvao odmah hitnu, reanimirao ga dok ovi nisu došli i otišao s njim u bolnicu.. Hajde reko red je.. Gledam u njeg dok su ga vozili, ne znam ga, ali na nekoga me podsjeća i to ne malo. Tek kad su mu prozvali ime i prezime, upalila mi se lampica u glavi…

Od svih ljudi na svijetu, ja sam život spasio baš njemu. Dozvali ga doktori svijesti, kaže, hvala ti sine, nemam ja nikoga u životu.

A ne zna da ima jednog unuka i da mu je drugi na putu. Ne zna da je ona mala djevojčica koju je kao malu tuk.ao i na kraju izbacio na ulicu s majkom izrasla u prekrasnu ženu s najljepšim osmjehom… I da već 6 godina nosi moje, a ne njegovo prezime…

Nažalost.. Toliko sam ga puta u bijesu prokleo zbog njezinih suza, strahova i nesigurnosti.

Sada ga ipak samo žalim. On nema ništa, ja imam sve.