"Pitam se koliko neko mora biti emotivno hendikepiran da situaciju sa zemljotresom koji je pogodio Albaniju koristi da širi mrznju, kune i želi tim ljudima smrt. .."

Pitam se koliko neko mora biti emotivno hendikepiran da situaciju sa zemljotresom koji je pogodio Albaniju koristi da širi mrznju, kune i želi tim ljudima smrt.

Duša me zaboli kad vidim da se pojedini bune protiv slanja pomoći ugroženima i pričaju kako zaslužuju to što im se dešava.

Hvala Bogu pa postoji dosta ljudi koji apeluju da se pruži pomoć i nadam se da nadvladavaju ovu emotivno osakaćenu, zatrovanu sortu ljudi, bez trunke saosjećanja.

Ovo danas nije normalno, ovo danas nije humano.

Ne mogu da se ne zapitam, u kakvom svijetu mi živimo?
 

BONUS

Žali se jednog dana mlada žena popu:
– Oče, imam jedan problem. Nedavno sam u nasljedstvo dobila dva ženska papagaja i oba znaju govoriti samo jednu stvar…
– Šta znaju govoriti? upita pop:

– Znaju govoriti: “Zdravo, mi smo zgodne ženske, da li ste za neki provod“???
– Nečuveno!!! Sad vidim zašto ste tako zabrinuti …odgovori pop i poslije minutu razmišljanja nastavi..
ali mislim da imam rješenje za vaš problem. Znate, ja vec duže vrijeme imam dva muška papagaja
– Žiku i Miku… ali za razliku od vaših ovi su sasvim dobro odgojeni.
Čak sam ih toliko dobro istrenirao, da se skoro cijeli dan samo mole Bogu.
Pa ako želite, možete donij eti vaša dva papagaja kod mene,
staviti ćemo ih zajedno u kavez i mislim da ce poslije kratkog vremena i vaši papagaji postati pristojni.
– Odlično… reče oduševljeno mlada žena… tako ćemo i uraditi, i garantujemo da cemo riješiti problem.
Dolazi sutra ona kod popa i on joj pokazuje svoje papagaje koji se klečeći mole Bogu
i dade joj znak da ubaci svoje papagaje u isti kavez s njima.
Poslije nekoliko sekundi u isti glas počeše dva ženska papagaja:
– Zdravo, mi smo zgodne ženske, da li ste za neki provod???
Nekoliko sekundi tišine, kad napokon progovara jedan od muških papagaja:
– Žiko, diži se, molitve su nam uslišene!!!

BONUS

Rodi se u nekoj bogatoj Crnogorskoj porodici Sin.

Kako vrijeme prolazi, mali se razvija izuzetno brzo, uz ogromnu pažnju svih ukućana i uz sve što oni pomisle da mu možda treba. No nikako da progovori.
Prolaze godine.

Roditelji dječaka vodiše od ljekara do ljekara, od vračare do vračare, nema gdje sve nisu pokušali da mu nađu lijeka. No uzalud, mali ni da bekne.

Za dječakov 12-ti rođendan napraviše oni trpezu punu svega i svačega.

Posjedaše za sto da se ugoste sa malim, kad iznenada mali reče:

‘A nu, de je odena so’?

Roditelji popadaše od iznenađenja, poče vriska i ovacije, djed izađe napolje i opali iz puške, ukratko opšti haos u kući.

Kad se povratiše od iznenađenja, roditelji zapitaše malog:

-A nu, sine pa ti govoriš!!! Zašto si do sada toliko ćutao?

-Pa do sada nisam imao primjedbi.

BONUS

Mama kraljica!

BONUS

Ovo nije bilo očekivano, ali danas je tako divan daan!

BONUS

Sjedi muž u kući, baca kikiriki u vazduh i hvata ga ustima.
Pozove ga žena, on se trgne i kikiriki mu upadne u uho.
Pokuša ga izvaditi, ali ne ide.
Dođe i žena… kako god pokušaju, samo ga gurnu još dublje. Na kraju krenu u hitnu pomoc.
Na izlazu iz kuće sretnu kćerku koja se baš vraćala sa momkom iz grada.
Ispričaju što se dogodilo i momak kaže:
– Ma, nema problema, ne morate ići kod doktora, sada ću vam ja pomoći!
Stavi on dva prsta čovjeku u nozdrve i kaže:
– Sada snažno dunite!
Čovek dune i kikiriki ispadne. Svi sretni i veseli, momak se pozdravi i ode.
Žena sva sretna kaže:
– Jao, kako fin i snalažljiv momak. Šta misliš, šta će biti kad odraste?
A muž će:
– Pa, prema tome kako mu prsti mirišu, bit ce nam zet…..