"ZNAM DA JE BILA NEOBIČNA" Majka brutalno ubijene Lane iz Mostara objavila POTRESNU PORUKU na Fejsbuku (FOTO)

Nina Bijedić, majka svirepo ubijene Lane Bijedić, sinoć je na svom Fejsbuk profilu objavila „Zahvalnicu Mostaru“.

To je njen drugi status na ovoj društvenoj mreži nakon Lanine smrti, kada se na dan ispraćaja oprostila pesmom „Milo Moje“, piše Avaz.

U ovom dirljivom statusu, ona govori o svojoj Lani, njihovom odnosu, Mostaru, prijateljstvu...

- Dok je još išla u osnovnu školu, Lana je jednom došla kući i rekla mi kako su je pitali šta je ona i da je odgovorila da je Mostarka... Znate kako to već ide... A ja sam joj odgovorila da je potpuno u pravu i da smo mi Mostarke jer živimo u Mostaru. I to pitanje se nikada više nije postavljalo, Lana je znala da je Mostarka.

Foto:Facebook

Znam da je bila neobična... To mi je najbolje objasnio jedan prijatelj nakon razgovora s njom... Rekao mi je da je znao da sam ja neobična, ali da me je Lana nadmašila. Znam da je bila neobična... Zbog toga se zahvaljujem svima što ste nas prihvatili tako neobične - napisala je, između ostalog, Nina Bijedić.

-Na moju ogromnu radost, Lana je izrastala u dobru osobu koja je željela da iskoristi svoje potencijale. I zato se svima zahvaljujem što ste mi pomogli da imam najdivniju kćerku na svijetu cijelom. Moju Lanu.

Podsjećamo, mlada Mostarka pronađena je 9. oktobra u mjestu Studenci kod Ljubuškog, a njeno tijelo je izvučeno iz rijeke Studenčica sa više povreda na glavi i s naznakama davljenja.

Prema posljednjim saznanjima, ona je kobnog dana rekla da se uputila na kafu sa prijateljicom, ali je ta djevojčica kasnije navela da one tog dana zapravo nisu trebale da se nađu. Majka je odmaj, u panici jer joj se Lana nije javljala na telefon, prijavila je njen nestanak.

Nažalost, samo nekoliko časova kasnije, ribar je u rijeci pronađao njeno tijelo i odmah pozvao policiju.

Posljednji signal njenog telefona uhvaćen je kod Čapljine, a isti je pronađen na mjestu zločina.

Foto:Avaz.ba

Informacija o potencijalnim osumnjičenim još nema, a policija svakodnevno "češlja" teren gdje je tijelo pronađeno. Osim telefona, na vještačenju je i njen laptop.

Foto:Avaz.ba

Pročitajte čitavu objavu:

Zahvala Mostaru
Dok je još išla u osnovnu školu, Lana je jednom došla kući i rekla mi kako su je pitali šta je ona i da je odgovorila da je Mostarka... Znate kako to već ide... A ja sam joj odgovorila da je potpuno u pravu i da smo mi Mostarke jer živimo u Mostaru. I to pitanje se nikada više nije postavljalo, Lana je znala da je Mostarka.
Znam da je bila neobična... To mi je najbolje objasnio jedan prijatelj nakon razgovora s njom... Rekao mi je da je znao da sam ja neobična, ali da me je Lana nadmašila.
Zbog toga se zahvaljujem svima što ste nas prihvatili tako neobične.
Lani nije bilo lako da odrasta sa majkom koja je, po bakinim rečima, u vaspitanju primenjivala filozofiju... No snalazile smo se nekako. Ljudi su mi rekli da smo imale odnos kao prijateljice. Mislim da je to pogrešna percepcija; naš odnos je bio zasnovan na poštovanju... Kako je odrastala ja sam joj ukazivala povjerenje i širila prostor kojim treba sama da vlada. Ukazano poverenje bi opravdala sazrijevanjem... I poštovanjem.
No, Lana nije učila samo od mene.
Učila je i od bake, prabake, rođaka, komšija...
Sve na FIT-u je smatrala svojom proširenom porodicom, čak je uspjela da usvoji dedu.
Od prvog osnovne je imala svoju Sanju i njih dvije su zajedno odrastale sa željom da budu dobre. Imala je i Maidu i Naidu... kada je prvi put prespavala kod njih na Rotimlji, rekla mi je kako su na selu divna djeca i kako nikada više neće reći da je neko seljak u pogrdnom smislu. Tada smo se dogovorile da za primitivno ponašanje koristimo termin – primitivizam. Imala je prijatelje iz škole, ali i iz drugih gradova i iz inostranstva... Imala je omiljenu rodicu i svog usvojenog mlađeg brata (u stvari, dvojicu) i Sonju i Davida i Mateu i Tarika i Rikija i Neus i AslIhan... I sve ih je voljela i gradila odnose s njima... Čak je i za sedmicu dana u Sarajevu uspjela da upozna potencijalne prijatelje...
Neke od mojih prijateljica je znala skoro od rođenja... A kako je odrastala, postala je fascinirana njihovom raznolikošću. Prije nekoliko godina me je pitala kako to da ja imam tako sjajne prijateljice. Odgovorila sam joj da se prijateljice biraju, a prijateljstva održavaju. Tako je učila i od svih mojih prijateljica sa kojima smo zajedno povodile divne trenutke. A imala je izuzetne uzore i kroz to je stvorila sliku kakav krug prijatelja želi. Kada je krenula na fakultet, krenula je upravo sa željom da i ona sebi stvori krug prijatelja sa kojima će moći da napreduje i razvija se u „normalnu“ osobu sa uspešnom karijerom.
I zato se zahvaljujem svim Laninim i svojim prijateljicama i prijateljima.
Za Lanu i mene je Mostar bio čitav sliv Neretve od Jablanice do ušća.
Kada smo bile u Americi rekla mi je kako nigde ne postoji ljepša priroda od onog dela kanjona Neretve između Donje Jablanice i mosta Begića i Begovića. Kada god smo tuda prolazile, Lana je zamišljala kako bi bilo lepo da se naprave daščane staze kojima bi se moglo prolaziti iznad jezera.
Naše omiljeno mjesto na moru je bilo Blace i onaj pesak desno od Blaca gde smo išle da šetamo do samog ušća Neretve... tu sam je vodila skoro svaki vikend zimi, jer joj je morski vazduh smirivao alergije.
Omiljena reka joj je bila Trebižet. Od časa kad smo prvi put otkrila Kravice, kupala se u njemu od marta do oktobra... poslije smo otkrile i Božjak i koristile smo svaku priliku da uživamo u zelenoj vodi i prelepoj prirodi.
Koristila sam svaku priliku da je vodim i van Mostara. Išle smo kod bake i kod prijatelja u Beograd, kod prabake i moje tetke u Zagreb, kod Đuretanovića u Pančevo, kod njene Dragice u Zrenjanin... Poslovna putovanja sam smatrala kao sufinansiranu priliku da Lana vidi svet... Obožavala je Lleidu. Tamo smo bile kao kod kuće. Posebni su joj bili i road trip na Floridu i u DC, japanski vrt u Portlandu... Od ostalih putovanja najviše joj se dopalo u Irskoj, Norveškoj i u Samsunu.
Kažu da je za vaspitavanje deteta potrebno čitavo selo. U Laninom slučaju to je selo bilo malo veće. Ali, iako jeste bila kosmopolita, Lana je pre svega bila Mostarka. Hercegovka.
Na moju ogromnu radost, Lana je izrastala u dobru osobu koja je željela da iskoristi svoje potencijale.
I zato se svima zahvaljujem što ste mi pomogli da imam najdivniju kćerku na svijetu cijelom. Moju Lanu.

Novi.ba/Avaz.ba