Glumica je otišla kod frizera ,A SAT VREMENA POSLIJE NAŠLA JE MUŽA U LOKVI K.VI: Jedna stvar je glumcu mogla da spasI život! Jeziva sudbina promjenila joj je SVE!

Show
Glumica je otišla kod frizera ,A SAT VREMENA POSLIJE NAŠLA JE MUŽA U LOKVI K.VI: Jedna stvar je glumcu mogla da spasI život! Jeziva sudbina promjenila joj je SVE!
.

Branka Petrić pripada onoj plejadi glumaca koje odišu otmenošću, a njen damski stil i ponašanje daju posebnu draž.

Ova dama bila je udata ua slavnog glumca Bekima Fehmiju sa kojim ima dva sina Uliksa i Hedona.

Branka je diplomirala glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, a postala članica Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1960. godine.

screen-shot-09-20-19-at-08-43-pm

U svojoj dugoj i neprekinutoj glumačkoj karijeri ostvarila je širok dijapazon uloga, od zaljubljenih dJevojaka, preko komičnih junakinja da bi danas gradila zrele i kompleksne ženske sudbine.

"Bili smo kolege na akademiji. On je mene prvi zapazio, premda žene obično prve šacuju. Bio je nenametljiv i ničim nije davao do znanja da ga neka dJevojka privlači. Ali je djevojke privlačio i da ništa ne čini, što je svakako bilo intrigantno. Kad je reč o nama, nije to bila ljubav na prvi pogled. Nekoliko godina mi je bio samo kolega. Bio je vrlo marljiv, ozbiljan i sasvim posvećen studijama, izrazito mršav, imao je divne ruke, lijep hod, a ja sam voljela njegove za muškarca neobično dugačke trepavice. Savršeno je plesao i na časovima plesa na akademiji on i ja bili smo najredovniji pa je profesorka volela da nas spaja u par. U par nas je 1960. spojio i reditelj Bojan Stupica, koji nam je dodjelio ulogu muža i žene u predstavi "Jaje" Ateljea 212. Kako su probe za tu predstavu trajale dugo u noć, Bojan nas je često autom vozio kući. U jednom trenutku Bekim me pitao hoću li biti njegova devojka, a ja sam mu odgovorila: “Suviše si mlad za mene”. Tu rečenicu smo kasnije često ponavljali. Tih godina je moje biće čeznulo za nekim drugim iskustvima, ali Bekim mi se uvek sviđao. I često je bio moj vitez. Na primjer, tokom gostovanja u Splitu pred jutro smo se odnekud vraćali i neka nam je grupica nešto dobacivala. Bekim je skinuo kaiš s pantalona i krenuo prema tim mladićima. Naravno, imponovala mi je njegova neustrašivost", rekla je ranije za hrvatsku "Gloriju" Branka Petrić, a prenosi Alo. 

Ova dama danas živi sa svojim mlađim sinom Hedonom. Stariji sin Uliks je glumac i živi u Americi. "Blagoslovena sam što imam dvoje djece", rekla je Petrićeva. 

O svom suprugu je uvijek govorila sa puno ljubavi.

"Prošli smo i blistave i strašne trenutke, ali ono što je konstanta, kao sidro, bila je naša ljubav. I ona je, bez ikakve patetike, ostala do kraja našeg života. A imali smo bure i oluje, potonuća i uzdignuća, na koncu ne znam neki brak koji tako dugo traje, skoro pedeset godina. Ja sam ga uvek istinski podržavala u onome što radi, jer za mene je bila radost sve ono što se njemu dešava, i s njegove strane što se meni dešava. Nešto što sam ja toliko volela kod njega je to što nikada nije pokazao ni trunku zavisti prema nekome, nikada ga nisam čula da ogovara nekoga. Bio je jako čist, što se tiče kolegijalnih odnosa on je uvek znao da pohvali. Kod njega momenat sujete ili zavisti nikada nisam osetila. Da ne govorim o odnosu prema porodici, bio je do kraja brižan, predan, spreman da pomogne", rekla je ona ranije.

screen-shot-09-20-19-at-08-41-pm

Ipak bol je bila prevelika kada je Bekim u julu 2010. okončao svoj život hicem iz pištolja. Po njegovoj želji, pepeo je prosut u rijeku u Prizrenu na Kosovu, gradu u kome je proveo veliki dio svog detinjstva.

 Na pitanje kad se sjeti posljednjih dana supruga, da li je po bilo čemu mogla naslutiti da će sebi oduzeti život Branka je tada rekla:
"Ne. Jer da jesam, sigurno bih na sve moguće načine pokušala da ga sprečim. Tih posljednjih dana Bekim je bio isti i ništa nije nagovještavalo da je tragedija na pomolu. Dan ranije igrala sam predstavu “Tako je moralo biti” u kojoj glavni lik sebi život oduzima hicem iz pištolja. Kakve li ironije! Sutradan ujutro bili smo zajedno kod kuće, a oko 14 sati rekla sam Bekimu da idem kod frizera. Dopratio me do vrata i pitao imam li te večeri predstavu. Odgovorila sam da nemam i da ćemo cijelo veče biti zajedno, i on me zagrlio. Ni po čemu nisam osjetila da ga posljednji put vidim živog. Vratila sam se za manje od sata, jedva čekajući da mu pokažem svoju novu frizuru, a dočekala me sablasna praznina. Najpre sam ušla u dnevnu sobu, ali mog supruga tamo nije bilo. Kako sam prolazila stanom tako bih zavirila u dječje sobe, pa na terasu, ali ni tamo nije bio. Na kraju sam ušla u radnu sobu u kojoj je kućna biblioteka i računar. Bekim je ležao na otomanu boje višnje sasvim prekriven bijelim čaršavom. "Ma vidi kakva mi je frizura", govorila sam dok sam prilazila ležaju, čekajući kao i uvijek njegov komentar, ali odgovora nije bilo. Čak sam ga u čudu pitala zašto je tu legao i još se pokrio po glavi".

"Čim sam podigla čaršav. Glava mu je bila na jastuku koji je donio iz naše spavaće sobe, i da nisam vidjela piš.olj u njegovoj desnoj ruci kojom je pu.ao u sljepoočnicu i malo k.vi na čelu i po kosi, mislila bih da je čvrsto zaspao. Na stočić pokraj računara stavio je ličnu kartu, o.užni list i oproštajno pismo naslovljeno na mene, sinove i njegovu braću. Mislim da se pokrio čaršavom da odmah ne doživim šok i da se ne zaprljaju zidovi. Kakva estetika sm.ti. O svemu je vodio računa. Da sam mu sat vremena ranije rekla da to veče imam predstavu, sigurna sam da bi naum odgodio za neki drugi dan, jer je znao da bi u tom slučaju predstava morala biti pomjerena", rekla je tada Branka i otkrila šta je pisalo u njegovom oproštajnom pismu.

screen-shot-09-20-19-at-08-42-pm

"Pismo je bilo napisano lijepim rukopisom, pa ga je, možda, i ranije napisao, i u njemu nam je poručio da nas voli, da odlazi vrlo miran i odlučan. Nije htio da o tome obavjestimo javnost niti da oproštaj bude javan. Način na koji je otišao i sve što se oko toga zbilo, govori da se nije bojao sm.ti i to mi je velika utjeha".

 
Izvor: Kurir.rs/Glorija/Foto Printscreen

Ne propustite