Ko je naručio kamen u glavu Aleksandra Vučića?
Iako mnogi toga nisu svjesni, Bosna i Hercegovina je u subotu preživjela jednu od najvećih kriza od potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Na 20. godišnjici obilježavanja genocida u Srebrenici, pojavio se i srbijanski premijer Aleksandar Vučić.
Kao što je već poznato, Vučić je izviždan i gađan, a taj su incident srbijanski mediji i političari spremno okarakterisali kao pokušaj atentata.
Naravno, i laiku je jasno da je ovaj izlovani incident bio daleko od pravog atentata, ali zebnja se svakako uvukla u srca ljudi.
Zamislite situaciju da su okupljeni u Potočarima jednostavno izgubili kontrolu, zapaljeni sramnim ponašanjem nekoliko pojedinaca, te da se Vučiću desilo nešto mnogo gore, odnosno da je teže povrijeđen ili, ne dao Bog, ubijen.
U tom slučaju Bosna i Hercegovina bi bila bačena na rub rata, a u očima svjetske javnosti ne bi bilo obilježavanje genocida, već napad na premijera susjedne nam države.
Zašto i kako je Vučić napadnut, odnosno da li je u pitanju neka veća, dublja igra, vjerovatno nikada nećemo saznati, ali ovo su neke činjenice.
Vučić je MORAO znati da ga u Srebrenici neće dočekati lovorikama i aplauzom. Znao je premijer Srbije da će se suočiti sa zvižducima i negodovanjem.
Ipak, premijeru Srbije se mora aplaudirati, koliko se to god ne bi svidjelo nekome, jer njegove izjave nakon incidenta u Potočarima su bile - SJAJNE.
Vučić je pozvao Srbe da ne "čine nikakvo zlo Bošnjacima", te je vinovnike napada nazvao pravim imenom, "budalama", te ISTAKAO kako su ga majke Srebrenice i načelnik Duraković primili srdačno.
Međutim, i dalje nam je svima nad glavom pitanje: Da li je incident tokom napada na Vučića bio izrežiran i naručen?
Kao prvo, Vučića nisu napali Srebreničani, već osobe koje su u Potočare uglavnom stigle iz, pazi sad, Srbije, tačnije Sandžaka.
Napad na Vučića najviše pokušava iskoristiti predsjednik bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik, koji zajedno sa pojedinim medijima u RS, uglavnom RTRS, Nezavisnim novinama i Glasom Srpske, pokušava skrenuti kompletnu pažnju sa genocida na "atentat".
Nažalost, pojedine struje su uspjele u svom naumu da politiziraju obilježavanje genocida u Srebrenici, zarad svojih ciljeva, a napad na Vučića im je idealno "sjeo".
Upravo iz tog razloga, na obilježavanje genocida u Srebrenici ubuduće bi ulaz trebalo zabraniti političarima, kako domaćim, tako i stranim.
Svi mogu doći, ali u svojstvu građana, a da svoje titule predsjednika, premijera, generalnih sekretara i slično ostave kući na dan obilježvanja genocida.
Napaćeni narodi Bosne i Hercegovine davno bi krenuli putem potpunog pomirenja, ali im u tome smetaju političari. Svih stranaka i svih nacionalnosti.
U tome su savršeno jedinstveni.