Italijanski i grčki premijer urlali na Angelu Merkel: Jesu li ove riječi pogodile njemačku kancelarku?
Prije nego je Grčka odlučila provesti teške reforme i tako ustati u eurozoni, a zauzvrat dobiri novu finansijku pomoć od Evropske unije, vodili su se napeti pregovori u kojima se više nije znalo ko je nervozniji od koga.
U jednom momentu je italijanski premijer Matteo Renzi, vjerovatno uvidjevši loš odnos EU prema Grčkoj kazao: „Ako ste odlučili istjerati Grčku, budite odgovorni da to i kažete!''. Ove riječi bile su upućene evropskim moćnicima na čelu sa Angelom Merkel.
Bilo je u protekloj noći svega. Navodi se da je Walter Schäuble u jednom momentu, izazivački, rekao Mariju Draghiju: „Zar misliš da sam budala?“
Draghiju nije preostalo drugo nego da se gospodski digne – nije lijepo reći: „Ne!“ dužnosniku u kolicima. U zornjačkom nastavku sjednice vele da je grčki premijer Aléxis Tsípras u jednom trenutku skinuo sako i ponudio ga Angeli Merkel uz riječi: „Hoćete li i ovo uzeti?“
Sve su te indiskrecije prispjele iz redova samih delegacija, ali se Renzi postarao sâm (iako ne lično) da njegove riječi dospiju do italijanskih novinara.
Uključujući i zlobnu primjedbu jednoga od njegovih saradnika kada su se preksinoć Tusk, Tsípras, Merkel i Hollande povukli razgovarati u „užem krugu“: „Taj format, s obzirom na rezultate, nije donio baš ništa…“
Priznavši da je Tsipras „prvi pogazio pakt referendumom“, Renzi je ocijenio: „Stanje je složeno, ali Evropa je potrebna na mnogim frontovima, poput ukrajinske krize, pa 'islamističkog' terorizma, pa nuklearnih pregovora s Iranom, pa Libije…“
Kasnije u noći to je još zaoštrio: „Tu vani Mediteran gori, u Ukrajini se puca, a mi ovdje da raspravljamo o tome koliko kanala smije imati grčka javna televizija?“
I Renzi se postavio ultimativno: „Dosta je igranja riječima. Ili sklopimo sporazum ili neka oni koji mu se protive to kažu ovdje i odmah. Kako god da iziđemo iz ove duge noći, ostat će ruševine, na kojima će trebati ponovo graditi.“
Ne laje pas sela radi: i Italija ima golem javni dug, ali barem pretežno unutrašnji. I mimo toga u Italiji je utisak da su posljednje dvije sedmice dala pun vjetar u jedra antievropskom populizmu, da je u nepopustljivu wrestlingu između nacionalnih egoizama, kamatarskih s jedne strane, šićardžijskih s druge, stradala ako ne Evropa, a ono garantovano njena Unija, prenosi Jutarnji list.