MARTINA MLINAREVIĆ SOPTA NAPISALA STATUS O DIJANI KOJI SVI DANAS DIJELE: Dijana je stajala kao upozorenje, prelijepa i snazna u krhkom tijelu

Novinarka i spisateljica Martina Mlinarević Sopta u Facebook postu oprostila se od bivše srbijanske misice Dijane Milojković.

Njen status prenosimo u cjelosti:

"U Srbiji je od posljedica karcinoma grlica maternice u 33.godini preminula prekrasna djevojka Dijana, Angelina Jolie iz naseg sokaka. Za javnost i medije zasigurno vaznije da je bila Miss Europe, za nju licno vjerovatno najvaznije, ono sto je tek ovlas spomenuto da je do 33.godine zavrsila uspjesno Farmaceutski fakultet i Ekonomski fakultet.

Dijaninu borbu zadnjih godina sam pratila kroz sjajan blog kojeg je vodila nakon saznanja o bolesti, kao i kroz sve momente javnih istupa kad je do srzi iskreno dijelila sve ono sto joj se desavalo, ukazujuci na vaznost pregleda, uzimajuci tako kormilo putokaza, snage i uzora za mnoge od nas sto smo deverali sa istim sranjem.

Sjecam se kako joj je jednom poslovicno zloban nas mentalitet kojim se u drugim prilikama volimo kititi da je srdacan, gostoljubiv, nidje nas na svijetu tak'ih nema (jasta nema, sto je reko kultni trener Vahid Halilhodzic - ima, ima, samo ti nisi bio!), taj i takav zloban, maliciozan i jedvacekajuci da je nekom gore kao opravdanje za svoj vlastiti zivot, mentalitet rekao - Zasto se sredjujes kad ionako znas da umires?

Prije nekog vremena, jedna je pacijentkinja iz BiH pisala u medijima kako ju je na jednom salteru docekao zloban i maliciozan naseg "nidje vakog" mentaliteta komentar - Nek si se ti nasminkala, a imas rak!

Ovih dana ljeta prebacujem manje-vise uspjesno gumenu protezu iz grudnjaka u kupaci kostim i obratno po nekoliko puta dnevno. Nekad sam Aragonski zamak i Bastilja i Troja, kralj Kotromanic i citava Srebrenik tvrdjava, nekad sam Rocky Balboa koji mi vice u potiljak, u onoj sceni na ulici sa sinom, kao da u mom kutu ringa stoji - It's about how much you can take and keep moving forward, that's how winning is done!

Nekad sam, tek nekad, ali valja i to reci, trijessedmogodisnje derle kojem je odrezana sisa u bolesti zvanoj rak i kojem treba stotinu zagrljaja u jednu rupu ubaciti da bi se izravnao ponor od pustosi omedjene rebrima ko radijatorskim.

Nekad ce doci ljeta, nitko te nije pitao, a doci ce, da se neces vise brinuti zbog celulita na plazi nego jer nemas sisu. Nekad ce doci ljeta, nitko te nije pitao, a doci ce, da se neces vise brinuti sto nemas sisu, nego sto nemas vise ni ljeta, ni zime. Jer ces biti pokopan, jebiga. Pricat ce ti iznad glave natovarene sa gomilom kretenskih ikebana i cvjetnih vijenaca na kojima su ispisane srcekidajuce poruke onih sto su licemjerno jedvacekali da se iz zivota ispises, poslovicno zloban nas mentalitet sto te za zivota podapinjao kako je stigao, da si bio divan i krasan i najbolji, i da ti je to groblje dje te ostavljaju bas lijepo, nidje nema takvog, a Vaha ce se smijati iza oblaka i ponavljati levatima - Ima, ima, samo ti nisi bio!

Nositi zezlo borbe s karcinomom osvjetljavajujuci stigmu i tabue karcinomske na ovim prostorima je rdjav pos'o. Zna to svatko tko se bori. I s karcinomom, i tabuima, i ovim prostorima. Sve tvrdjave svijeta nisu tako nepokoreno jake kao ljudi kojima saspu tu dijagnozu u celo. I nije to jer su neki heroji, o kako mrzim kad tu rijec "heroina" zakace za mene koja se bojim, sto rece Balas, samo dvije stvari - svega i svacega; prosto takav postajes jer ti drugo ne preostaje, jer te zivot izaziva na bespostednu borbu u kojoj nema mozes li, nego moras.

Dijana je stajala kao upozorenje, prelijepa i snazna u krhkom tijelu, ispred jurisa uskogrudnog mentaliteta, ponavljala predrasude koje su joj govorili cak i lijecnici, da zaboravi zivot i sve sto je radila, sve je gotovo, jer jebiga - rak. Slusala je i nije davala pet para na njihovu pricu. Ima nesto toliko sretno u toj nesreci, stanje svijesti koje su iskusili samo oni sto su prosli taj pakao, spoznaja da zivis drugo poluvrijeme, da zivis ostatak svog zivota, i zivis ga kao nikada ranije. I sve si sto lafo ne smijes, i sve ces sto lafo ne mozes. Samo je to sloboda. Biti toliko smrtan, prihvacajuce smrtan do istinske slobode.

O ljubavi jos dozvoli da ti nesto kazem. Mozes li osobu s kojom jesi zamisliti u bolnici, na cijevcicama, krvavog i upisanog, u jod postoperativni zamazanog, mozes li ga zamisliti u zavojima, kako uci iznova hodati, bez bilo kojeg ekstremiteta, kako stavlja protezu u noge ili u sise, mozes li ga zamisliti celavog od kemoterapije, ispovracanog, oslabljenog toliko da je vreca banana osjetno teza od njega, mozes li ga zamisliti smezuranih mosnji, dementnog, mozes li zamisliti da ga je uzeo Alzheimer ili Parkinson ili bilo koji zvucni jaran, mozes li zamisliti da ga nosis na wc kao kilo banana da nosis?

A vidis li sada sebe tu? Ako te nema u toj slici, to sto zivis nema veze s ljubavlju, jebiga i izvini sto ti ja to kazem.

Jer kilo banana ima pogled Rockyja samo radi ljubavi.

To ne lijeci medjugorska Gospa, organska prehrana ni svi onkolozi svijeta. Samo sto zagrljaja preko radijatorskih rebara."