Neka vam je na sramotu vaše 'nyet': Ovo je istina o Srebrenici!
'Naš glas protiv... naravno ne znači da smo mi gluhi na patnje žrtava Srebrenice i drugih područja Bosne i Hercegovine' - riječi su Churkina prije glasanja, dodajući da bi usvajanje ove rezolucije dovelo do još veće regionalne napetosti.
U 16 sati i 45 minuta Churkin je digao ruku i tako postao i gluh i slijep i nijem na patnje žrtava Srebrenice.
U 16 sati i 45 minuta Churkin ih je ubio po drugi put.
|
Jedna majka, a deset fatiha U Memorijalnom centru u Potočarima 11. jula smiraj duše naći će još 136 žrtava genocida u Srebrenici, a njihove porodice će nakon 20 godina traganja za posmrtnim ostacima svojih najmilijih osjetiti barem malo olakšanja. Najmlađe žrtve koje će 11. jula naći smiraj u Potočarima su šesnaestogodišnjaci, njih osam od ukupno 18 maloljetnika koji će biti ukopani. Najstarija žrtva koja će biti ukopana imala je 75 godina. Nakon ovogodišnje dženaze u Potočarima će biti ukopano 440 maloljetnika, a svaka četrnaesta žrtva ukopana u Potočarima je dijete. |
|---|
20 godina je prošlo od masakra u Srebrenici, najgoreg zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata. U julu 1995. godine snage bosanskih Srba su izvršile masakr na više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka navodno zaštićenoj UN enklavi Srebrenica.
I tako se ta 'zaštićena' zona pretvorila u najmračniji čas Ujedinjenih nacija.
Oko 15. 000 muškaraca i dječaka je uspjelo pobjeći, bježeći kroz šumu, ali mnogi su ubijeni iz zasjede, od strane srpske vojske prerušene u vojnike UN-a.
|
Srpska kamera koja snima ovu scenu iznenada hvata lice jednog liječnika holandske vojske, pukovnika Gerryja Kremera. Srpski kamerman pita Kremera: "Šta se događa?" Napeti Kremer, lica opaljenog suncem, odgovara: "Znate vi šta se događa. Znate vi..."
(iz knjige Srebrenica hronika ratnog zločina) |
Do 16. augusta 1996. Crveni križ je dobio 6.546 zahtjeva za pronalaženje nestalih osoba iz Srebrenice, među kojima su 6.513 bili muškarci.
11. jula 1995. godine izuzetno dobro raspoloženi Ratko Mladić, srpski general, je televizijskim gledateljima rekao da je čas osvete "Turcima" konačno stigao. Govoreći iz "srpske Srebrenice", on je dao grad kao "dar srpskom narodu."
Masakr koji je uslijedio nakon zauzeća Srebrenice je najvećim ratni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata. U periodu između 6. i 16. jula 1995. Srbi su zauzeli zaštićenu zonu Srebrenica, prognali 23.000 muslimanskih žena i djece i zarobili i likvidirali na hiljade muslimanskih muškaraca.
|
Srpski napad na zaštićenu zonu Srebrenicu počeo je rano ujutro 6. jula 1995. u 03:15. U brzom slijedu, šest raketa, ispaljenih iz VBR-a sjeverno od enklave, pogodilo je Srebrenicu. Nekih 45 minuta kasnije, holandske osmatračnice u jugoistočnom dijelu enklave izvijestile su da su borbe izbile svuda uko njih. Osmatračnice "Uella", "Kilo", "Sierra" i "Foxtrot" javile su o žestokoj paljbi pješadijskog oružja, mitraljeza, artiljerije i tenkova. (iz knjige Srebrenica hronika ratnog zločina) |
Mnogi su očito potcjenjivali divljaštvo bosanskih Srba i nisu očekivali da će oni pokušati i potpuno uništenje muškaraca Srebrenice.
A znaci su bili tu.
Bili su tu od početka.
|
Radovan Karadžić je ponudio prosto objašnjenje za srebrenički masakr: "To nije bio pokolj koji je organizirala vojska, već osvetnički napadi bosanskih Srba čije su rođake pobili Muslimani ranije tokom rata." A što se tiče generala Mladića, on i drugi najviši oficiri bosanskih Srba dali su malo drugačije objašnjenje od Karadžićevog: u srebreničkoj enklavi, tvrdili su oni, bilo je 3.000 do 4.000 muslimanskih vojnika. Mnogi od tih ljudi poginuli su u borbama. U stvarnosti, bez obzira na to koliko je bosanskih vojnika bilo u enklavi, oni su pružili slab otpor i u osnovi su se razbježali pred napredovanjem Srba. Izgleda da se većina uspješno probila u centralnu Bosnu. A što se tiče "vojnika" o kojima je Mladić govorio, bukvalno nikakvog znaka borbi nisu vidjeli ni holandski vojnici niti muslimanske žene koji su prolazili duž puta gdje je najveći broj ovih ljudi zarobljen. Ogromnu većinu tih ljudi kasnije su pobili bosanski Srbi. Skoro svi su bili civili. (iz knjige Srebrenica hronika ratnog zločina) |
Žrtve u borbi? Osveta? Ne možemo a da se ne pitamo, pa zašto su onda bosanski Srbi tako hladnokrvno pobili toliko muškaraca Srebrenice. Deportacija žena i djece i hvatanje, zatvaranje i likvidacija muškaraca bili su dijelovi integralno planirane operacije.
A, kao što je 1992. komentarisao šef policije u Banjoj Luci, koja je pod kontrolom Srba: "U etničkom ratovanju neprijatelj ne nosi uniformu niti pušku. Svako je neprijatelj."
Cilj je bio da se pobije što više muslimana muškaraca, a bez njih žene i djeca ne bi mogli da se vrate u rodna mjesta. Likvidacijom ljudi Srbi bi osigurali čvršću kontrolu nad ovim regionom.
Moralo je biti ubijeno što više muškaraca.