Priča koja će vas ostaviti bez daha: U Srebrenici svi misle da je lud, a on krije tajnu tako strašnu da noćima ne spava

Rob postavlja isto pitanje kao i svi u Srebrenici i okolini. Kako je moguće da je memorijalni centar zapušten - ništa se ne mjenja, memorijalna soba propada već dvadeset godina i pored toliko donacija iz inostranstva.

- Na jednoj komemoraciji sam im javno rekao ono što mislim, a to je da rat donosi loše ljude sa obje strane i da je sramota što posle toliko godina nema nikakvog pomaka. Loše se završilo. Prijetili su mi smrću.

Rob se i dalje bori za svoje mjesto među ljudima sa kojima dijeli istoriju. Dobru ili lošu, kako ponavlja. Pokušava da sa njima izgradi i budućnost. Dobru ili lošu.

Ipak, ta borba, izgleda, nije ništa u odnosu na fajt sa traumama od kojih ne može da pobjegne, čak i kada je u Bosni.

- Prije dvije godine, na moto skupu kod Srebrenice, prišao mi je lik iz Potočara, poznat po incidentima, i rekao mi da sam špijun. Udario me je jednom, baš jako. Pogledao sam ga, ušao u Hamfi i odvezao se kući. Tad sam rekao sebi "Vau, uspio si". Obično bih ga polomio - priča.

Rob Zumer se trudi da stalno bude okupiran poslom. Da radi, a ne da razmišlja.

- Jedna je stvar razmišljati o nečemu i željeti to, a potpuno druga to zaista i uraditi. Sada moram da zapisujem stvari koje treba da odradim, jer nekada me glava toliko boli da nisam u stanju da razmišljam.