Zemlja izlazećeg sunca i islam

Malo je poznato da je Japan bio izoliran stotinama godina od ostatka svijeta, da bi tek davne 1868. Japanci shvatili da postoji čitav svijet koji okružuje njihove otoke. Stoga možemo reći da su u nekim aspektima života oni mnogo drugačiji od ostalih. Jedan zanimljiv segment je upravo religija. 

Dvije najzastupljenije religije u Japanu su budizam i šinto vjera. Ono što je vjerovatno čudno za nas, jeste da osoba može vjerovati u oboje istovremeno jer nema kontradikcije u njihovim shvatanjima. Štaviše, kada govorimo o smrti i braku, Japanci najčešće prate rituale i običaje. 

Sigurno se pitate zašto to oni tako olako shvataju. Stvar je u tome što Japanci baš i nisu sigurni da li žele da se definiraju kao vjernici ili ne, pogotovo mladež. Religija za njih ne definiše pojmove života i smrti ili poštovanje pravila prema kojima se treba živjeti. Jednostavno rečeno, religija nije bitna stavka u njihovim životima, nešto čega će se oni sjećati i o čemu je misliti svaki dan. Stoga je potpuno nepristojno raspravljati s Japancem o religiji, bio vam blizak prijatelj ili ne. Kada biste to ipak učinili, ta osoba bi vas ubuduće sigurno izbjegavala. 

Kao što je nama čudan način njihovog života, i njima je čudan način života ostatka svijeta. Japanac zasigurno ne bi mogao shvatiti zašto se muslimani mole pet puta na dan, ne jedu svinjetinu i ne piju alkohol da bi ispoštovali religiju i udovoljili Bogu, a potpuno im je besmisleno postiti čitav mjesec.

Svaka priča ima dvije strane, pa i ova. Kareman Yassin nas upoznaje i sa drugim gledištem koje je zapanjujuće. Naime, bila je sretna što je dobila priliku da upozna Japance koji nisu muslimani ali ipak poste cijeli mjesec ramazan. Zainteresovao je njihov način razmišljanja pa je s nama podijelila i dvije priče. 

Prva dama je počela s učenjem arapskog jezika, tokom čega je upoznala dosta Arapa i muslimana. Prvi ramazan koji je postila je bio dosta težak za nju jer kako kaže, to nije činila srcem. Nakon toga je upoznala dvoje muslimana koji su bili pravi, iskreni vjernici i koji joj mnogo znače. Tako da je narednog ramazana postila i molila se za njihovu sigurnost i sreću kao i za svoju kćerku. Ona dodaje da nije musliman i ne planira biti, ali joj se srce jednostavno smekša i osjeća se predivno kada čuje Kur'an i poziv na molitvu sa aplikacije na svom telefonu. To je umiruje.

Druga dama govori kako je sve počelo kada je bila u srednjoj školi. Upoznala je jednog muslimana i pričali su o smrti. Ako niste znali, u Japanu postoji zakon da se mrtvi moraju kremirati, što se u mnogome kosi sa monoteističkim religijama. Naime, u ovoj priči, ona je saznala da se u islamu tijelo preminulog ne smije kremirati, što ju je zadivilo. Nakon nekog vremena prestala je jesti svinjetinu i piti alkohol, a počela se moliti. Međutim ne smije dotaknuti Kur'an, a razlog tome je što većina učenjaka govori da nemuslimani ne mogu dotaknuti svetu knjigu.

Prelijepa su ovo iskustva. Japanci su posebni u shvatanju islama zbog toga što opažaju i shvataju religiju iz svih njenih divnih aspekata i strana, nisu vođeni stereotipima i predrasudama koji postoje u svijetu. Uvijek nas zadive različita mišljenja ljudi i trebamo biti sretni što nam je data mogućnost da upoznajemo, učimo i istražujemo jer se tako postaje bolji čovjek.