"RAMAZANSKI" TOPDŽIJA SMAIL KRIVIĆ: Čovjek čiji pucanj Sarajlije željno iščekuju

Kandilji na sarajevskim džamijama svake večeri u toku ramazana "čekaju" pucanj topa s bedema Žute tabije, u starom sarajevskom naselju Vratnik, kako bi se mogli upaliti i dati znak da je vrijeme iftara. Ovaj posao više od 20 godina s velikom ljubavlju obavlja tobdžija Smail Krivić, čijem se pucnju raduju Sarajlije koji tada prekidaju post dug više od 16 sati.

Krivić, poznatiji kao "ramazanski tobdžija", ispričao nam je da svaki dan dođe na Žutu tabiju oko 30-40 minuta ranije, kako bi obavio potrebne pripreme koje prethode topovskom pucnju. 

- Treba vremena da se pripremi i namjesti bomba za iftar, ili kako to zovemo, naoružavanje. Treba naći i pravi ugao da se ne bi desila neka nesreća, ili da ne ode eksplozija na mezarje. Onda utvrdim top da bude stabilan, pa pripremam elektronski upaljač koji kasnije upalim na daljinu. Kad sve to uradim, onda gledam vrijeme na svom satu kad treba ispaliti top. Pet sekundi ranije upali se kontrolna lampa i kada dođe vrijeme, to je to - pojasnio je poznati topdžija u izjavi za Novi.ba. 

Kaže da se dosada nije nikad desilo ništa nepredviđeno, ali da uvijek treba biti oprezan i preduzeti sve mjere predostrožnosti. 

Tradicija topa koji označava vrijeme iftara datira još od početka prošlog vijeka i perioda Kraljevine Jugoslavije, a Krivić podsjeća da je nakon Drugog svjetskog rata i dolaska komunista, u bivšoj Jugoslaviji ovaj običaj bio zabranjen. 

Međutim, nakon završetka rata u BiH, 1997. godine, zahvaljujući Kriviću i njegovoj ljubavi prema ovoj tradiciji, top se počeo ponovo oglašavati sa Žute tabije. 

Topdžija Smail kaže da na Žutoj tabiji u vrijeme kada ispaljuje top uvijek bude mnogo ljudi, bilo da se radi o onima koji poste i tu žele dočekati iftar, ili turistima za koje top i ova lokacija predstavljaju pravu atrakciju. 

No, ramazanski topdžija kaže da najviše voli da je sam dok obavlja svoj dugogodišnji ritual.

- Bojim se da slučajno ne dođe do neke nesreće, tako da je najbolje kada sam sam. Ali to je rijetko, uvijek tu bude i naših ljudi i stranaca. Nekada je ovdje umjesto topa bila samo cijev, ali prije nekoliko godina kupljen je pravi, osmanski top, sada je sve sređeno i mnogo ljepše izgleda - priča najpoznatiji sarajevski topdžija. 

Iftar, kaže, budi posebne osjećaje i radost, i samo oni koji poste to razumije, a on se trudi da na vrijeme pripremi sve kako postaši ne bi čekali. 

Čuvena atrakcija Sarajeva, pucanje topa za iftar sa Žute tabije posebno je zanimljiva najmlađim građanima, koji s velikim nestrpljenjem čekaju pucanj iz topa. Nekada, u vrijeme Austrougarske, ispaljivano je takozvano đule, odnosno samo barut. Postojao je zvuk detonacije i dim iz topa, ali nije bilo vatrometa kao što je sada slučaj.