OVOME SE NIKO NIJE NADAO, MUČNA PRIČA O LJEKARU KOJI JE IZAZVAO BURU U JAVNOSTI: Svi su ga poštovali, a onda...
Hrvatski portal "Express.hr" otkrio je istinu o ljekaru koji je prije nekoliko dana izazvao buru u javnosti...
"Bio je lijep i sunčan, ali prohladan dan kad smo dr. Gorana Jusupa nazvali da se spusti u kafić uz Zrmanju, da porazgovaramo. Javila se Veronika Pellocaj (25), nije nam dala razgovarati s doktorom, ali je sama stigla na razgovor. Nevoljko, odmjeravajući nas, pozvala ga je telefonski.
Sišao je za nekoliko minuta, baš prije svoje popodnevne smjene rada u Domu zdravlja Obrovac, nekoliko stotina metara udaljenog od stana. Visok, blaga hoda, valovite crne duge kose i dvodnevne prosijede bradice, još markantan, iako blizu 60-ih, sjeo je za stol do “zaručnice” i preko prljavih stakala naočala škicao te procjenjivao koliko toga će nam otkriti", piše novinar portala"Express.hr".
Dr. Goran Jusup, boluje od autoimune bolesti. Odbija se liječiti. Kaže da je ta bolest neizlječiva. Tvrdoglav je i tko god ga je pokušao nagovoriti na liječenje dobio je salvu psovki u lice i oštro odbijanje. Doktor je raščupan, prljave kose, a liječnička kuta mu se crni na mjestima oko džepova. Povremeno djeluje pogubljeno, ali zadržava stav. Na stolu ispred njega pepeljare i čašice od jogurta krcate opušcima, a on pali jednu za drugom. Od tri kutije cigareta, jedna popušena, dvije valjda za rezervu.
"Ja svima kažem da to pušenje nije zdravo. Pa nek’ svak sebi procijeni koliko je ko lud, koliko zbunjen, koliko ga to smiruje, hoće li pušiti ili neće", kaže.
Rođen je 1965. u Starigradu Paklenici. Školski kolege pamte ga kao izvrsnog i pametnog učenika i dobrog prijatelja. I dan danas ga zovu Gogo ili Jupe, kako tko. Studirao je u Zagrebu, nakon čega je, kako nam je kazao, radio u Traumatološkoj klinici u Draškovićevoj. Dodao je da je u to vrijeme igrao u NK Zagrebu te Velikoj i Maloj Mlaki. Prepričao je jednu nogometnu zgodu.
"Sjećam se, igrao sam protiv Gračana, tamo su bila dva brata Fiolića. Ovaj mlađi je sve lomio ispred sebe. Kaže mi trener: ‘Gogo, daj molim te pričuvaj njihovu desetku’. ‘A ko je desetka’, pitam ja. Kad ono taj Fiolić, mlađi. Pustim ja njemu dvije akcije. Nakon toga vidim da on ne smije primiti loptu. Krenem ‘ulaziti u njega’, start, moja butina bez mesa, jedan start, drugi start, treći start... Publika divlja, psuju na mene. Vidim ja, to je neko društvo divljaka, ulijeću u travnjak, svi šprintom prema meni, psuju mi sve po spisku, nemaš što nego se povlačiti. A iza gola stari dida kaže: ‘Sinko, stani!’. On stade ispred divljaka, digne ruke i samo ih smiri - ispričao nam je dr. Jusup žaleći što nikad nije pitao ko je hrabri dida.
Onda je došao i rat. Dr. Jusupa pamte kao čovjeka koji je davao i više nego što je trebalo.
"Krpao mi je nogu kad sam bio ranjen nakon što smo izveli napad na Obrovac 1991. godine", rekao nam je B. S. (38), dragovoljac Domovinskog rata.
"Bio je hrabar. Tad nismo imali lijekova, nismo imali ni anestezije. Pri medicinskim intervencijama ranjenici bi zagrizli drvo omotano krpom i popili pola litre rakije, a on bi čistio gelere i obrađivao rane", rekao nam je obrovački branitelj.
Što se s ovim čovjekom dogodilo u međuvremenu? Gdje je nestao ambiciozni liječnik, obiteljski čovjek koji je htio za svoje dvoje djece stvoriti normalan život?
"Tad je bio uvijek sređen, ušminkan, naočit i kulturan čovjek. Sjećam ga se kao obiteljskog čovjeka s dvoje djece i suprugom, uslužnog i dobrog liječnika koji ljude nije dijelio po nacionalnosti ili imovinskom statusu. Karton mojeg punoljetnog sina još je kod njega", kaže nam jedna gospođa iz Obrovca. Drugi, pak, tvrde da je bio nezamjenjiv na poslu, vrijedan gradski vijećnik HSLS-a. Kad je trebala pomoć, zvalo se njega. Jer naš dotur bi uvijek došao.
A onda je došao slom čovjeka kojeg su svi poštovali. Prvo, polako gotovo neprimjetno...
Kažu da mu je razvod jako teško pao, da su se naslagale tragedije s nekim drugim ženama koje je možda volio, ali sad o njima ne govori dobro. U tijeku su i dvije sudske tužbe. Svi su mu krivi i na sve psuje. Prvo značajnije upozorenje da nešto ne funkcionira bila je smrt njegove pacijentice i obiteljske prijateljice. Ugrizao ju je poskok. On je došao na intervenciju, ali je tek u Zadru pokojna dobila osam doza protuotrova. Bilo je, naravno, kasno. Razgovarali smo s unukom umrle. On to doktoru ne može zaboraviti.
"Moj se otac zakleo da će ga istući na prvi dan penzije, jer to, kao aktivni policajac, nije smio. Nažalost, umro je prije mjesec dana", počeo je priču mještanin Ivan Miljanić (25).
"Doktor Jusup došao je vrlo brzo, za svega 10-15 minuta. Ali se jedva vukao iz vozila. Susjeda mu je rekla da požuri, a on je pitao je li baku zmija ugrizla za vrat. Kad je čuo da nije, odgovorio je da nema žurbe. I da tko je tu doktor, on ili mi? Ali joj nije dao protuotrov i to je sam kasnije priznao. Ni u bolesničku sobu nas nije pustio. Samo nam je rekao: ‘Bit će to OK. Za mjesec i pol bit će ona na nogama’. Umrla je prije devet sati ujutro drugog dana", prisjeća se svojeg užasa Miljanić. Kaže i da je njegova obitelj, kao i još 900 pacijenata, digla kartone i prešla kod druge liječnice.
Bilo je i drugih incidenta. Kažu mještani da je, navodno, tijekom intervencija znao nakratko gubiti svijest. No svijet doktora Jusupa srušio se potpuno prošlog kolovoza, kad je otišla medicinska sestra Ružica Bašić. Ona je držala sve konce u rukama pa se nije toliko primjećivalo kako dr. Jusup to više nije u stanju, piše dalje ovaj portal.
Sad je dr. Goranu Jusupu potrebna pomoć. Navodno iz Liječničke komore uskoro dolaze u pomoć oboljelom kolegi, da vide može li sustav na koji način pomoći svojem zaposleniku, kad već na vrijeme nije detektirao da on više ne može pomagati drugima.
(Novi.ba/Express.hr)