AMERIČKI DIPLOMATA OTKRIO ŠOKANTNU INFORMACIJU: Karadžić je htio da se preda još 1996. godine, a EVO ZAŠTO NIJE!

U velikom članku za Lima Charlie News, američki portal koji vode vojni veterani te obavještajni i vanjskopolitički stručnjaci, Steubner otkriva do sada nepoznatu priču o tome kako se zloglasni vođa bosanskih Srba i osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić zamalo predao još 1996.

 Steubner je služio kao načelnik stožera i viši zamenik za ljudska prava misije Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE) u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. Imao je priliku iz, može se reći, prvog reda da posmatra nesposobnost međunarodne zajednice da se nosi s ratovima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koji su se odvijali u to vrijeme.

Karadžić je, kao i drugi ratni zločinci koje je upoznao, kompleksna ličnost, piše Steubner. Njegova sposobnost i ego naterali su ga da odbaci strategiju obrane na suđenju kojom je mogao izvući znatno blažu kaznu. Umesto toga, prvostepena kazna od 40 godina zatvora povećana mu je na doživotnu. Osuđen je za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, uključujući masakr u Srebrenici i opsadu Sarajeva.

Steubner se uživo susreo i razgovarao s Karadžićem više puta - zadnji put u maju 1996., nakon što je podnio ostavku na svoju funkciju u OSCE-u. Dao je ostavku, tvrdi, zbog izborne prevare koju je američka administracija na čelu s Billom Clintonom izvršila u BiH te godine.

Steubner: Clintonova administracija izvršila izbornu prevaru u BiH

Ta se izborna prevara temelji na insistiranju Washingtona da se izbori u BiH održe prerano, piše Steubner, do septembra 1996. Motiv je bio ispunjenje Clintonovog obećanja američkim glasačima da će vratiti 20 hiljada američkih vojnika koji su u tu zemlju poslati kako bi osigurali implementaciju Daytonskog sporazuma koji su godinu ranije potpisali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

Bošnjaci su se tada šalili da je OSCE u suštini skraćenica za "Organizacija za osiguranje Clintonovog izbora" jer su američki predsednički izbori takođe bili te godine. Steubner prepričava kako je nakon što je podnio ostavku otišao u Pale, tadašnje sjedište Republike Srpske, i našao se s Karadžićem u njegovoj kancelariji kako bi ga obavjestio o svom odlasku. Došao je kod Karadžića s prevoditeljem OSCE-a i svojom vjerenicom, inače Srpkinjom koja se od početka rata protivila Karadžićevu režimu.

Kad ga je Karadžićev šef protokola Luka Petrović obavijestio da se Steubner želi susresti s njim, Karadžić je došao za pet minuta. "Čujem da ćeš oženiti finu srpsku devojku!" rekao mu je Karadžić, rukujući se s njim. Uprkos njenom protivljenju velikosrpskoj politici, prema Karadžićevom iskrivljenom svetonazoru to što će oženiti Srpkinju značilo je da je prosrpski nastrojen, piše Steubner.

Karadžić je od prvog susreta bio srdačan i naizgled iskren. Trebalo se podsjećati razmjera zla u koje je ratni predsjednik Republike Srpske bio intimno umješan kako ti se ne bi svidio, piše Steubner. Bio je, dapače, potpuna suprotnost Miloševiću, koji je bio patološki lažljivac i lažnjak, i Tuđmanu, koji je bio svađalački nastrojen i neotesan, dodaje američki diplomata.

Karadžić je htio da se preda 1996. godine, ali bojao se da će ga Milošević ubiti

Ali ovog je puta Karadžićevo ponašanje bilo drukčije. Bio je vidno nervozan, hodao je po kancelariji dok je govorio, a svaki put kad bi NATO helikopter nadletio Pale, pogledao bi kroz prozor. "Ako NATO dođe po mene, pašće krv!" poviknuo je.

"To je vjerovatno tačno, ali budimo ozbiljni. Ako je NATO odlučan da učini nešto, nema sile na svijetu koja ga može zaustaviti, a krv će biti vaša", odgovorio mu je Steubner. Karadžića, koji je bio pjesnik, svirao gusle i recitovao epske deseterce poput Njegoševa Gorskog vjenca, vidio je kao romantika koji je bio uronjen u srpsku mitologiju.