Vučić je Srbiju oštetio za 3,5 milijarde eura: SADA JE SVIMA JASNO ZBOG ČEGA ŽELE NJEGOVU SMJENU!
Kako izveštavaju mediji iz mnogih gradova Srbije Aleksandar Vučić je zabranio autobuskim firmama da prevoze građane na miting opozicije 13. aprila u Beogradu. Vidjećemo koliko će ta zabrana biti poštovana, ali iskustvo govori da će dobar broj prevoznika ustuknuti pred silom. Uz razne druge, to će imati i negativne ekonomske posjledice, jer će niz preduzeća ostati bez prihoda i zarade.
Ovo je samo najnoviji u nizu primejra nasilja Vučićeve vlasti nad privrednim životom. O mnogima sam već pisao (Kombi-nacija, Car (je) go, Kapitalizam, socijalizam, klijentelizam). Podsjetit ćemo na jednu skorašnju analizu koja je objedinila i kvantifikovala posljedice te ekonomske represije. Riječ je o radu kojeg su ekonomisti Pavle Petrović, predsjednik Fiskalnog savjeta, te Darko Brčerević (takođe Fiskalni savet) i Mirjana Gligorić (Ekonomski fakultet, Beograd) predstavili na martovskom Kopaonik biznis forumu. U najkraćem, empirijsko istraživanje koje je sproveo pomenuti trio, pokazalo je da Srbija ostvaruje privredni rast koji je znatno „ispod potencijalnog nivoa“, odnosno ispod nivoa koji su u prosjeku ostvarile zemlje centralno-istočne Evrope.
Preciznije, rast je bio manji za oko 2 odsto bruto domaćeg proizvoda. Umjesto oko 5, Srbija je imala rast od oko 3 odsto. Ako se to prevede u pare - što autori studije, istina, nisu uradili, ali nije teško izračunati - proizlazi da je od 2014. do 2018. zaključno, Srbija izgubila 3,5 milijardi evra. Naime, bruto domaći proizvod Srbije u poslejdnjih 5 godina iznosio je prosječno oko 35 milijardi evra, 2 odsto je 700 miliona eura, puta 5 - to je 3 i po milijarde.
Zapravo, vrlo minucioznom analizom Petrović, Brčerević i Gligorić su utvrdili da se oko polovina tog gubitka u rastu BDP-a (dakle oko 1 odsto) može pripisati slaboj vladavini prava i „jakoj“ korupciji, 0,7 odsto je rezultat niskih investicija, a ostatak lošeg obrazovanja. Najopasnije po jedno društvo jeste nasilje, vidljivo i nevidljivo, koje razara pravni poredak. Srbija je u tom pogledu - kao što pokazuje World Governance Index (WGI) Svjetske banke, koji mjeri različite parametre kvaliteta institucija - temeljito razorena zemlja. Srbija je, naime, jedna od rijetkih evropskih država koja je za vladavinu prava i visinu korupcije u 2017. godini dobila negativnu ocjenu.
Na skali od -2,5 do +2,5 ocenjena je sa -0,28. Bugarska, Rumunija, Mađarska i Hrvatska, recimo, sa prosječnom ocjenom od +0,16 bile su mnogo bolje od Srbije, dok je prosjek zemalja centralno-istočne Evrope bio 3 puta bolji i iznosio je +0,56. Da ne bude zabune, tj. da neko ne pomisli da je Svjetska banka nešto pristrasna, slične negativne ocjene za vladavinu prava i korupciju Srbiji daju i druge međunarodne organizacije - Transparency International, World Justice Project, World Economic Forum itd.
Nije, međutim, problem samo u tome što Srbija ima (gotovo) najgori rezultat. Poslije 2000. godine ovi pokazatelji postepeno su se popravljali. Sve do 2014. godine. Od kako je Vučić preuzeo vlast pozitivni trendovi su prekinuti a Srbija poslednjih 5 godina beleži sve gore i gore rezultate. Po podacima WGI, rezultat Srbije u korupciji i vladavini prava pogoršan je sa -0,19 iz 2014. godine na pomenutih -0,28. U isto vreme zemlje CIE ostvarile su, istina malo, ali ipak poboljšanje - sa +0,54 na +0,56. „Identične trendove pogoršanja ovih indikatora u prethodnih 4-5 godina pokazuju i druga relevantna istraživanja“, konstatovano je u navedenoj studiji.
Djeluje deplasirano - a možda i stvarno jeste - sad podsjećati da je Vučić na vlast došao obećavajući pojačanu borbu protiv korupcije, jačanje pravne države i ubrzani privredni napredak. Ništa od tih obećanja nije ispunio; desilo se uglavnom sve suprotno. Sada je jasno zašto Vučić nije išao na „Srpski Davos“ iako je na prvi pogled, s obzirom na prošlogodišnji rast, imao čime da se pohvali. Nije, jer bi zapravo morao da se suoči sa poražavajućim rezultatima svoje vladavine. A ne bi bilo nikog da ga, kao Vesića, brani „golim grudima“. Nekako sumnjam da bi Ana, Zorana i Suzana to učinile.
Nije ni važno. Aleksandar Vučić je, sve u svemu, građanima Srbije „ukrao“ 3 i po milijarde eira. Kako stvari stoje, ta suma će se u narednih 5 godina barem udvostručiti, piše Slobodna Bosna.