POTRESNO SVJEDOČANSTVO OCA JUTKINE ŽRTVE: Rekao joj je da mu sjedne u krilo, A ONDA JE URADIO NEZAMISLIVO

Milutin Jeličić Jutka, koga je sedam žena optužilo za seksualno uznemiravanje, ophodio se prema svojim žrtvama kao da su njegovo vlasništvo.

Zlodjela koja im je činio izašla su na vidjelo, tek nakon što je njegova bivša sekretarica Marija Lukić javno objavila lascivne poruke koje joj je slao. Za dvije godine, koliko je bila zaposlena u Opštini Brus, čiji je on dogododišnji predsjednik, poslao joj je preko 15.000 poruka. 

Pakao koji je preživjela, Marija je riješila da javno obelodani, onog trenutka kad je shvatila da protiv lokalnog šerifa više ne može da se bori sama. Tad se saznalo da Jutka nije samo od nje tražio seks. Snežana Bojić takođe je Jeličićeva žrtva, a da stvar bude gora, nesretna djevojka je završila na psihijatriskom liječenju nakon svega što joj je priredio. 

Andreja Bojić, Snežanin otac, Jutkin je prijatelj iz djetinjstva. Jeličić joj je pomogao da se zaposli u biblioteci, a onda riješio da to i naplati. Baš kao i Mariju Lukić, i nju je napadao kad god mu se ukazala prilika, a kad ga je odbila, dao joj je otkaz, jer mu više nije bila potrebna. 

Bojić je u razgovoru za "Espreso.rs" ispričao kako je Snežana dobila posao u biblioteci, kako je on učestvovao u tome, kao i kad je saznao da njegov školski drug seksualno uznemirava to dijete. 

On je najprije kazao da svakom roditelju želi da ima đaka i studenta kao što je njegovak ćerka. 

- Četiri godine je bila đak generacije, na Filološkom fakultetu redovan student, završila je i diplomirala. Voljela je knjigu, zato je otišla na odsek bibliotekarstvo i informatika. I onda da je sve ovo snađe - počinje Andreja Bojić svoju priču. 

Na pitanje kako se osjećao kad mu je Snežana sve saopštila, kao i kad se to dogodilo, Andreja se nevoljno prisjeća: 

- Saopštila mi je poslije manje od tri mjeseca, koliko je i radila. Za to vrijeme je samo majci prenosila, i to ne sve konkretno. Suština svega je da nam je saopštio da će da je zaposli. Počela je da radi 1. juna 2017. Ja sam bio u kancelariji s Jutkom i njegovim zamjenikom Zoranom Radenkovićem, koji je moj komšija. On je iz čestitih namjera tako postupio i rekao da odemo zajedno kod predsednika i da ga pitamo da zaposli moje dijete. Decidno sam ga pitao i rekao mu: "Dijete mi ima probleme, zapelo je u sekiraciju, u neko psihičko stanje, pomozi nam, ako možeš". Nema posla, svuda su je lagali, a ja to nisam skrivao. Obećaj joj posao neki, slaži je, samo da joj podignem moral, rekao sam tad Jeličiću - objašnjava sagovornik, pa nastavlja:

- On mi je rekao: "A ne Andro, gotovo, dobija posao, daj mi njen broj". Pitao sam ga šta će mu broj moje kćerke, mog djeteta, ali on je insistirao i dao sam mu broj. Tek sad vidim zašto je to uradio. Odmah je tad pozvao i rekao joj: "Ćao Sneki, ćao srce". Prvo sam se zbunio, ali onda sam počeo da rastem. Razumite me, mislio sam da se on roditeljski ophodi prema mojoj Sneži i da je zato naziva srce. Rekao joj da je dobila posao, da sam ja tu s njim u kancelariji. Moja Sneža je bila u čudu, pitala ga je više puta: "Ma, ko je to, da li se šalite sa mnom?" On joj je rekao, "Snežo, pa ja sam, predsjednik Jutka". A onda sam morao da je uvjerim, da se javim na njegov telefon i da joj kažem: "Snežo, tata je, kod predsjednika sam, obećao ti je posao". 

Bojić dalje objašnjava da mu u tom trenutku nije bilo čudno što njegov školski drug njegovu kćerku oslovljava sa "srce". 

"Dođi sutra kod mene, srce moje malo", opet joj je rekao. Ja ponovo rastem, dobijem još veća krila. Jer bih ja tako rekao njegovom djetetu, kao roditelj. Zna je odmalena, gledao je kako raste, bio sam ubjeđen da to radi kao otac, kao roditelj - objašnjava Bojić. 

- Pomislio sam tad, svaka mu čast kad ovako moju kćerku cijeni. Pa, ja sam mogao da poletim. A tek sad mi je jasno šta su mu bile namjere. Rekao joj da bude kod njega narednog dana u 13 časova i pitao je da li da pošalje vozilo po nju. Ja sam mu tad rekao da ne šalje auto da mi vozi dijete, da je to ružno i da neću da gleda narod. Kad je sutradan otišla kod njega, rekao sam joj da se spremi i da ode kod predsjednika u kabinet. Ona je patrijarhalno, lijepo vaspitana, kazao sam joj da ponese čokoladu, iz poštovanja, to je bilo minimalno, da ne ode praznih ruku, kad joj već daje posao. 

Ipak, kaže ovaj otac, već u tom trenutku Jeličić je počeo da otkriva svoje prave namjere. 

- Nije bilo po srpski kao kad odete na slavu kod nekog, pa se izljubite tri puta u obraz, već je ruke stavio na njena ramena i direktno je krenuo da je poljubi u usta. Ona je skrenula glavu i poljubila se tri puta u obraz. Ali, njegova namjera je bila takva da je poljubi u usne. Čim je došla kući požalila mi se i rekla: "Tata, pa on hoće da se ljubi u usta". Ja sam mislio da nije tako i rekao sam joj da on nju voli kao svoje dijete - kaže Andreja i dodaje da je Jeličić ubrzo počeo sa slanjem poruka. 

- Počele su da stižu poruke: "Srce moje", "bibliotekarče moje", "ti ćeš biti moje srce malo, ja tvoje srce veliko". Tad još nije bila zaposlena. Rekao joj je da samo malo sačeka da napravi uslove za zaposlenje, pa joj je pisao da dođe s porodicom da se učlanimo u stranku. Niko iz moje porodice nije politički obojen, niti smo se učlanili u stranku. Posle joj je svako jutro slao poruke: "Šta radi moje bibliotekarče, da li je ustalo". 

- Ja sam i dalje mislio da on to sve radi kao roditelj, ali sinu je postalo sumnjivo. On ima 33 godine i rekao mi je da tu nisu čista posla. Kazao sam mu da Milutin cijeni našu Snežu, pa dolazio nam je u kuću bezbroj puta. On i ja smo školski drugovi. Samo što sam ja srednjoškolac, a on je otišao na fakultet - priča Snežanin otac i naglašava da je on na svoju kćerku ponosan. 

- Ja sam heroj, imam vaspitano i pošteno dijete. I pored svega, ja njegovoj djeci želim isto sve kao i svojoj. Ne želim im ništa loše. Roditeljski sam mu se obratio i mislio sam da moju kćerku toliko cijeni i da se prema njoj ophodi kao otac. 

On objašnjava da poruke koje je Snežana dobijala od Jutke nisu čuvali, već da je uvijek govorio kćerki da ih briše. Kako kaže, nije želeo da se ona nervira, čitajući te bljuvotine iznova. 
- Bezbroj poruka je bilo, ali mi nismo čuvali te poruke u telefonu. Brisali smo ih, nismo imali namjeru da čuvamo "volkim te", "cmokić" i ostalo. Poruke te sadržina i dalje postoje. Zamolili smo UKP iz Kruševca da te poruke pomoću baznih stanica, one su vraćene i kod njih su - priča Bojić i navodi da je zahvalan UKP-u Kruševac zbog svega što su učinili za njegovu porodicu. 

- Ja jesam srednjoškolac, ali sam pametan čovjek. Ona je tad dobila divan posao po potrebi Republike, za naše malo mjesto. Jer u kulturnom centru, odnosno biblioteci, nema fakultetski obrazovanih kadrova, upravo tog zanimanja. U njenom ugovoru o djelu, koji je sačinjen 1. juna 2017. godine, decidno stoji da je njena radna obaveza, da vrši edukaciju starijeg stanovništva s novim naslovima koji dolaze u biblioteku, da se potrudi da dolazi do novih izdanja sa izdavačima, jer su kod nje svraćale koleginice i kolege iz Beograda i s Kopaonika s novim knjigama. To jest, da obogati fond knjiga biblioteke i da primamljuje čitaoce. S druge strane, njena najbitnija radna obaveza je bila da na području opštine Brus, pošto je jedini kadar koji je diplomirao na bibliotekarstvu i inormatici, obilazi i vrši nadzor svih biblioteka i škola, pogotovu tamo gde treba edukovati mlade i podstaći ih da čitaju - kaže Bojić i dodaje: 

- Sad pitam javnost i pitam mog bivšeg druga, da li je bio svjestan da 1. juna kad počinje raspust, mojoj Sneži daje takvu radnu obavezu, a daje joj otkaz 1. septembra kad počinje školska godina? A otkaz je dobila nakon neposlušnosti i odbijanja da se s predsjednikom ljubi i radi sve ono što je on htio. Znate, ja od poljoprivrede živim. Od svog znoja sam svojoj kćerki kupovao garderobu i od toga školovao mog studenta. Ko mu je davao pravo da zavlači ruku pod suknju moje kćerke? Ko?! - pita se ovaj očajni otac. 

- Na kraju krajeva, moja kćerka je patrijarhalno vaspitana, nije kuražna, nisam u nju ugradio moju hrabrost, nego je previše poslušna. Ko mu daje za pravo da on iz svoje kancelarije dođe kod moje Sneže na radno mjesto, jer moja kćerka nikad nije bila kod njega u kabinetu osim tog jednog puta, i da joj zatraži da mu skuha kafu? Moje dijete čestito i pošteno to uradi, posluša ga, jer računa da gleda u trećeg roditelja. Kad je pitao zašto nije i sebi skuvala kafu, ona mu je rekla da nema vremena, jer mora da radi. A on joj je govorio da sjedne, da malo pričaju. Ona je to odbijala, jer je bio strah, osjećala je da će se desiti nešto. Onda se lupao rukama u butine i pozivao je da sjedne kod njega u krilo i govorio joj: "Dođi da se volkimo". Ona mu je rekla da pretjerao i da će da ode, da bi on ustao i rekao joj da ne može nigde da ide i okrenuo ključ, privukao je ka sebi i... Iz emotivnih razloga ne mogu da pričam šta je dalje radio, razumite me, molim vas - jedva priča Snežin otac dok mu se niz lice slivaju suze. 

Bojić takođe kaže da su im stizale i pretnje, te da im je rečeno da će ih zaklati.

- Mi smo dobili potpunu zaštitu od UKP Kruševac i njihovih operativaca. Policijske patrole su slali naoružane da nam čuvaju kuću i nas, zbog prijetnji koje smo dobijali. Prijetili su da će da nas kolju, da nam sjeku noge i tako dalje. Vjerujem da su to bili Jutkini ljudi, ti koji su nam pijretili. Sve je provjereno od strane nadležnih organa. 

On objašnjava da je najviše razočaran u tužilaštvo. 

- Ljut sam na tužilaštvo u ovoj državi. Davali smo izjave, moja supruga, ja i ostali svjedoci. Mi smo nekako i prošli, ali žrtve... Svaka je izašla plačući, jer je on (Jutka) u tužilaštvu dole u Kruševcu mogao da radi sve. Da dobacuje, provocira. Pa, to je njegovo dole. Evo, ja javno kažem, to je Jutkino tužilaštvo i njemu je tamo dozovoljeno sve. 

- Ponoviću još hiljadu puta i iza toga javno stojim, jer sam bar tri puta rekao tom tužilaštvu, da o svom sopstvenom trošku stave mene i moje dijete na poligraf, da provjere da li pričamo istinu ili lažemo. Ma, nije nas niko ni video ni čuo, bukvalno su nas odbacili kao ništa. 

Snežin otac navodi da iz straha najprije nisu smjeli ništa da prijave. 
- Dok smo bili sami u svemu, dok nismo znali za Mariju Lukić, a nju i Sandru Milovanović smo upoznali tek kad je krenulo saslušavanje, ćutali smo. Za Mariju smo saznali kad je pustila sve one poruke i to je bio znak da i mi krenemo, jer do tog trenutka nismo smjeli iz straha. Jer, ko smo mi, plašili smo se. Ćutali smo grdni, iako je znao cijeli Brus i njen kolektiv, niko nije reagovao. Kad smo vidjeli da nismo sami, da ima Marije Lukić, i mi smo se oglasili.

Kako kaže, siguran je da sedam žena koje su prijavile Jeličića, nisu jedine.

- Ja pouzdano znam da ga je 15 žena prijavilo. Sedam je obrađivano, ostao je samo jedan slučaj, ali ja, čovjek od 59 godina, koji je odrastao ovde, išao u školu ovde, znam koliko ih ima. I to mlađih od moje Sneže i Marije. 

Takođe, Bojić tvrdi da se s Jeličićem kada se sve saznalo nije čuo, odnosno da ga je ovaj izbjegavao. 

- U vremenu kad je to učinio i dao joj otkaz, pozivao sam ga ne znam koliko puta, slao sam mu poruke, ali ništa, nikad mi nije odgovorio, niti mi se javio. Kćerka mi je nakon svega završila na psihijatriji u Kruševcu, deset dana je bila u bolnici i izgovarala: "Tata, ja kurvica nisam". Plakala je, jecala, nije mogla da spava. Bol zbog svega što je doživela je odveo na psihijatriju - kaže sagovornik i dodaje:

- Kad god je bilo prilike da se sretnemo na ulici, mijenjao je pravac. Moj prvi susret nakon svega s njim bio je kada smo se kao svjedoci suočavali u predistražnoj radnji u Kruševcu u Osnovnom javnom tužilaštvu. Rekao sam mu tad javno, pred sudijom: "Gde si, je*em ti nečasnu krv, čiju si suknjicu dirao, da li si svjestan?".

Na kraju, Bojić se zapitao:

- Gdje je ljubav roditeljska, moral roditelja? Pa i on ima kćerku. Zašto dirati nečije dijete, nečiju kćerku? Ja kao roditelj to ne mogu da razumijem i da se pomirim s tim. 

Podsjetimo, Jeličić se prvi put pojavio na sudu na ročištu 5. februara i tada je negirao sve optužbe. Sljedeće ročište zakazano je za 10. april kada bi kao svedoci Marije Lukić trebalo da se pojave i ostale žene koje je Jeličić uznemiravao, kao i kćerka Andreje Bojića, Snežana Bojić.

(Espreso.rs)