ISPOVIJEST BREGE - Moja mama je bila Srpkinja, moj otac je bio Hrvat i puno je pio
"Bili smo siromašni, ali ako pogledate unazad, to je vjerojatno bilo najbolje doba naše historije. Bilo je to vrijeme mira. Moja mama je bila Srpkinja, moj otac je bio Hrvat, a jedini problem je bio što je otac puno pio. On je bio pukovnik jugoslovenske vojske, a svi su oni previše pili", započeo je Bregović veliki intervju za Gardijan.
Njegov život, piše britanski list, vrlo je zanimljiv. Bio je jedna od najvećih rok zvezda bivše Jugoslavije, pisao je muziku za filmove i za to dobijao nagrade, postao je najbolji "proizvođač" romske muzike iako nije Rom. Bregović je odrastao okružen muzikom Hrišćana, Jevreja i muslimana koji su koegzistirali u njegovom rodnom Sarajevu i to je upravo predstavljalo najjači utjecaj na njega tokom komponiranja "Tri pisma iz Sarajeva".
On Sarajevo iz devedesetih naziva metaforom sadašnjosti.
"Ono što smo vidjeli tada vidimo danas širom sveta. Danas smo dobre komšije, a sutra pucamo jedna na druge jer smo različitih religija. Ljudska bića su mašine koje zavise od uvjeta u kojim funkcionaru. Ako ih usmjerite dobro, biće dobri. Ako ih usmjerite loše, biće veoma loši".
Gardijan piše o izvedbi "Tri pisma..." u Renu. Duvački instrumenti i udaraljke prave uvod, pridružuje im se Britanski simfonijski orkestar, a onda i Cigani s limenim trubama. Bregović hoda kao rok zvezda, u bijelom odjelu, razbarušene kose s električnom gitarom o ramenu. Ipak, ključni solisti su violinisti.
Svaki solista na violini, a ima ih troje, "ispisuje" po jedno pismo iz Sarajeva. Violina je bila važna i u Bregovićevom ranom djetinjstvu jer ga je otac usmjeravao upravo na taj instrument.
"Ja sam više gitarski tip. Učio sam da sviram, ali ne mogu da kažem da sam obrazovan u muzici. Sa 17 godina sam svirao gitaru u striptiz barovima u Dubrovniku, a kada sam počeo da sviram u Italiji imao sam problema s drogom. Majka je došla po mene i obećao sam joj da više neću svirati", prisjeća se Bregović.
Četiri godine je sledio njene savjete, studirao filozofiju, ali je promijenio pravac pred kraj studija.
"Postao sam rok zvezda - bio sam najveći. Moji heroji bili su britanske rok zvijezde kao što je Led Cepelin - jednostavno, ako želite da svirate gitaru, želite da bude kao drugi zgodni gitaristi, kao Džimi Pejdž recimo".
Prvi album s Bijelim dugmetom Bregović je izdao 1974. godine, ali je oduvijek postojao utjecaj ciganske muzike u njegovom stvaralaštvu.
"Kada sam bio velika rok zvezda, uvijek je u svlačionici svirala za nas takva muzika jer to je ono što donosi ludilo. Smatram da je u svom korijenu balkanska muzika kao pank, više ludilo od muzike. Pank je prestao da bude to što jeste kada počeo da bude muzika", objasnio je Bregović.
Na pitanje po čemu je Bijelo dugme bilo posebno, on se dotakao politike.
"Na komunističkoj strani rokenrol je bio mnogo važniji nego na zapadu. Ako ste bili pažljivi i niste bili glupi, mogli ste ostaviti važne poruke za to vrijeme. Danas izgleda djetinjasto, ali je u tom trenutku bilo veoma važno što je pjevač benda bio obučen u belu uniformu kao Tito, a zatim i u crno, kao u nacističkom koncentracionom logoru", objasnio je tvorac Bijelog dugmeta, a onda govorio i o Titu.
"Učinio je mnogo dobrih stvari, ali je propustio da transformira Jugoslaviju u demokratsku državu. Da je to uradio rat bi bio izbjegnut", priča on.
Njegovi tekstovi su, prenosi Gardijan, sugerirali da "kada rat počne on može da zatvori prozore i da se ljubi dok se rat ne završi". Bio je to optimističan stav, a rat mu je odnio sve - automobile, brodove, kuće u Sarajevu i po prvi put je "morao da radi". Tako je došlo do saradnje s Emirom Kusturicom, ali i s Juanom Mekgregorom. A onda je napravio "Bend za svadbe i sahrane" i oživio cigansku tradiciju.
"Ja nisam jedini kompozitor koji je njima impresioniran. Koja je svrha tradicije ako neke stvari iz nje ne možemo uzeti? Jedna od stvari na koje sam ponosan je što će danas stotine romskih bendova svirati moje pjesme. Sviđa mi se ideja da bi zbog toga neki klinci zbog toga na hljebu mogli da imaju i marmeladu".
Na kraju razgovora, osim poslovnih razloga za povezanost sa Mančesterom - koristi imigrantske priče ljudi iz tog grada za kreiranje opere - postoji još jedan razlog zbog kog bi se doselio u taj grad.
"Veliki sam obožavalac Mančester junajteda", zaključuje Bregović