PROKLETI DATUM ZA PJEVAČA: Evo šta se ŠABANU desilo prije 25 GODINA, porodica u šoku nakon saznanja!
Šaban Šaulić izgubio je život u tragičnoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju ujutro u Njemačkoj.
ŠABANOVOM UNUKU ISKLJUČENI SVI TELEFONI: Napisao je JEDNU REČENICU, a onda uradio nešto DRASTIČNO!
Prije 25. godina, 17. februara u Beču, kralj narodne muzike Šaban Šaulić izboden je nožem i jedva je ostao živ. Istog dana, dvije i po decenije kasnije, Šaban je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Izvor blizak porodici tvrdi da su Šaulići godinama slavili 17. februar kao njegov drugi rođendan, a nikome nije palo na pamet da će pjevač baš na taj izgubiti život.
- U šoku smo što je poginuo istog dana na koji su ga izboli prije 25 godina. To je nevjerovatno! Više od dvije decenije, Goca svake godine na taj dan pali svijeću u crkvi i sječe kolač… Toga dana porodica je slavila Šabanov drugi rođendan. I to se ponavljalo iz godine u godinu, bez obzira na to gdje bi bili na taj dan. Kada god su bili na nekom putu, Goca je preuzimala da pronađe crkvu u kojoj je palila svijeću… Strašno je to što je život izgubio baš na taj dan. Je li to sudbina ili zla kob, ne znam – rekao je izvor.
Evo kako je Šaban govorio o danu kada je 1993. godine za dlaku izbjegao smrt.
- Jedan mučan slučaj mi se desio u Beču, kada je trebalo da nastupim u jednom restoranu, a gazda drugog restorana platio je ljude da me sačekaju i u haustoru izbodu nožem. Haustor, kao svaki haustor, bez svjetla… Ja sam ušao iz osvjetljenog hodnika u potpuni mrak i ništa pred sobom nisam video. Jedan me je povukao za ruku i počeli su da me bodu nožem po leđima. Pokušavao sam da eskiviram, da bježim, jer sam čitav život bio sportista. Međutim, nisam vidio nikog, bio sam kao ćorava kokoš, jer je trebalo vremena da mi se oči priviknu na mrak. Pokušao sam da bježim unazad, ali sam onda osjetio nož i ubod otpozadi. Srećom, nisu me pogodili u nerv i mišić, nego su uboli negdje pored. Oni su onda pobjegli, ubjeđeni da su me ubili, da sam mrtav. Ja sam mislio da sam skončao i da je gotovo. Vidio sam tu dvojicu kako bježe, a nisam znao kuda idu. Mislio sam da će ako krenem i ja vidjeti da nisu završili posao, pa će se vratiti da dovrše. Jedan me je udario i po licu gvozdenim bokserom, od čega sam imao veliku brazgotinu. Imali su namjeru da mi oduzmu život… Stanovao sam na trećem spratu u zgradi bez lifta i sećam se odlično da je do mog stana trabalo da pređem 75 stepenika. Znam, jer sam brojao dok sam se peo, držeći se za gelender onako ufalčovan – ispričao je svojevremeno Šaban, prisjećajući se tog 17. februara 1993. godine.
