Evo zašto ponekada trznete dok tonete u san?

Je li vam se ikad dogodilo da se naglo trznete dok padate u san? Većini ljudi jeste, vjerovatno je i vama. Riječ je o hipničkom trzaju, nenamjernom grčenju mišića dok osoba tone u san.

Live Science piše da je naziv dobilo prema hipnagoškom stanju, odnosno prelaznom razdoblju između budnosti i sna. Grčevi mišića mogu nastati spontano ili mogu biti uzrokovani vanjskim nadražajima poput zvuka ili svjetla. Neki ljudi tvrde da uz trzanje znaju doživjeti i halucinacije.

Neki naučnici vjeruju da stres, velike količine kofeina, umor i manjak sna mogu povećati učestalost i šanse za hipnički trzaj, no ta pojava još uvijek nije dovoljno istražena. Neki tvrde da tome može pridonijeti i povećana tjelesna aktivnost u večernjim satima.

Naučnici nisu sigurni zašto se tačno javlja taj trzaj, no postoji nekoliko teorija. Jedna kaže da je to prirodni tjelesni prijelaz iz budnog u san te da se javlja kad živci zataje tokom procesa. Još jedna popularna ideja temelji se na evolucijskoj teoriji te kaže da su ti grčevi zapravo drevni refleks primata na opuštanje mišića tokom padanja u san. Primjerice, opuštanje označava da primat pada sa stabla te to uzrokuje brzo reagiranje mišića, piše Live Science.

Ipak, naučnici se slažu da je riječ o bezopasnoj i uobičajenoj pojavi oko koje se ne treba brinuti.

Da bi ostvario svoj dječački san nije izašao iz PODRUMA 17 godina - SVI su bili iznenađeni šta je napravio

Filmovi mogu da inspirišu ljude da urade neverovatne stvari. Filmovi Brus Lija inspirisali su mnoge da se bave borilačkim vještinama, dok je film "Top gan" naveo mnoge da se bave vazduhoplovstvom. Ken Imhof iz Milvokija inspirisao je film "Trka Kenonbol" iz 1981. godine da sklopi automobil - i to ne bilo kakav!

Nakon što je pogledao film "Trka Kenonbol", život Kena Imhofa se drastično promjenio i bio je inspirisan modelom Lambordžinija

Iako je Ken odrastao u Milvokiju, Viskonsin, rođen je u Oksfordu, Engleska. Nakon što mu se otac penzionisao iz avijacije, porodica se preselila u SAD

Još kao mali, Ken je volio automobile, kao što možete da vidite na ovoj slici iz 1958. godine. On je za volanom sportskog automobila koji je njegov otac sam napravio. Fascinacija motornim vozilima ga nikada nije napustila

Kada ga je prvi put ugledao, Ken je znao da je taj Lambordžini nešto posebno

Desetak godina kasnije, Ken je riješio da se baci na posao. Kena nije interesovalo da kupi taj auto, već je posvetio 17 godina svog života gradeći ga sam

Ken je bio upoznat sa poslom koji podrazumijeva metale i dobro mu je išao inženjering i zavarivanje vozila. Ipak, bilo mu je potrebno mnogo odlučnosti kako bi uspio u svojoj namjeri

Iako je kod kuće imao garažu, odlučio je da započne projekat u podrumu, kako bi izbjegao hladne zime. Na taj način ne bi morao da zagrijava garažu i uštedio bi novac

Projekat je zvanično započet u septembru 1990. godine i završen je skoro dvadeset godina kasnije. Potrošio je više hiljada dolara. Prvi korak je bio da koristi 1:16 model sagrađen od drvenog okvira, što mu je pomoglo da izračuna oblik ploča

Svaka ploča je napravljena ručno od aluminijuma uz pomoć alata za oblikovanje. Za ovo mu je bilo potrebno skoro godinu dana. Pokrio je cijeo okvir od ploča, a vrata je ostavio za kraj

Čak i pored svog iskustva, napravio je dosta grešaka, kao što je savijanje ploča

Ken je napravio okvir od blokova koji su držali postolje, održavali pod i usklađivali visinu vozila. Postolje je držalo gornji okvir i glavni dio vozila. Sve je bilo savršeno poravnano, što mu je bilo posebno teško

Ipak, nije se predavao, zato što su glavni dio i postolje bili savršeni. Ken je izrazio ponos u svakom detalju, od auspuha do hladnjaka

Posao je zahtjevao pet slojeva rada, sa temeljnim pripremama pre farbanja. Započeo je sa osnovnim premazom i zatim premazao drugi. Kada je završio glavni deo, ponovo je premazao osnovni premaz visokog kvaliteta. Nakon toga, oblik je počeo da podseća na Lambordžini, čak i prije nego što je dodao točkove i spoljašnje ploče. Nakon toga je planirao da doda papučice i rezervoar

Kenu je želio da profesionalno ofarba cijeo auto. Kako bi ovo završio, morao je da transportuje sva 33 dijela pojedinačno, jedan po jedan, što mu je oduzelo 25 sati. Ali najveći dio posla tek mu je predstojao

Ken je dao nacrt svom prijatelju Dejlu, koji je bio mehaničar. Dejlu je bilo potrebno 10 sati da 5 cm tanku ploču pretvori u ovo što vidite na slici. Te zime, Ken je prilagođavao svoj projekat na više načina. Pojačao je zadnje nosače i popravio neke greške, kao što je curenje tečnosti iz hladnjaka. Prije nego što je isprobao auto, morao je da zamjeni svjećice i poboljša motor

2008. godine projekat je konačno završen! Postojao je samo jedan problem: auto je bio zaglavljen u podrumu! Kenu je bio potreban bager kako bi uspio da izvede auto na put i to je uspio nakon sat i po vremena. Nakon 17 godina truda i rada, napokon je vredelo

Lambordžini se sada nalazi u Majamiju, nakon što ga je kupio novi vlasnik u septembru 2016. godine - 26 godina nakon što je projekat započet. Kenu je bilo najbitnije da ga sagradi, ne i zadrži. Ken se sada već bacio na sljedeći projekat: Stadbejker Starlajt Kupe!