VIDEO: Kao u horor filmovima, pogledajte kako izgleda život u Sjevernoj Koreji

Hiseonseo Li, nikada nije pitala zašto ljudi nestaju usred noći i zašto se smatra da je zdravo jesti samo dva puta dnevno.

Također je mislila da su javne egzekucije iako zastrašujuće, dio života - svuda. 

Li je odrasla u uvjerenju da je zapadni svijet zlo, da su građani robovi i da su stanovnici Sjeverne Koreje jedini istinski slobodni ljudi. 

Sve dok sa 17 godina nije pobjegla, nakon što je njena porodica gotovo umrla od gladi, i vidjela kako se zapravo živi na Zapadu. Čak joj je i tada trebalo nekoliko godina da shvati kako su njoj i ostalim sugrađanima Severne Koreje 'ispirali mozak'. 

"Mojoj majci je još teško. Ispiranje mozga je čudno. Ona je u Sjevernoj Koreji živjela više od 50 godina. Teško joj je prihvatiti, na primer, istoriju Korejskog rata. Korejski rat započela je američka kopilad koja je napala moju zemlju usred noći, u 3 ujutro, dok su sjevernokorejci spavali. To je rečenica u koju smo čvrsto vjerovali", ispričala je Li. 

Ona je objavila knjigu o svom odrastanju u komunističkoj zemlji i bijegu iz nje. Deset godina nakon toga, živjela je kao ilegalni imigrant u Kini, a potom zatražila azil u Južnoj Koreji. 

Li je jedna od dva prebjega koji će govoriti na prvoj konferenciji UN-a o ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji. 

Prvi je put svjedočila egzekuciji kada je imala sedam godina. Naime, u Sjevernoj Koreji obavezno je da školarci gledaju javna pogubljena. 

"On brutalno ubija kako bi pokazao ljudima da ga ne tretiraju kao da je malo dijete", rekla je Li o Kim Džong Unu koji je vlast 2011. naslijedio od oca kao mladić u 20-im godinama. 

'Nadam se da će brzo umrijeti. Želim da ga ubiju', rekla je Li naglašavajući da je još ekstremniji od svog oca koji je bio poznat po svojoj brutalnosti. 

Život u Sjevernoj Koreji je, kaže, apsurdan. Zabranjeno je farbanje kose, depresija ne postoji, a napustiti kuću bez značke na kojoj se vidi vođa države je ilegalno. Svaka kuća ima portret osnivača Kim Il Sunga, a građani su dobili posebnu tkaninu s kojom čiste portret. 

U osnovnoj školi djeca moraju proći kroz 'vrijeme čišćenja života', što je koncept koji je 1974. uveo Kim Džong Il. U skladu s tim, djeca imaju sesije samokritikovanja u kojima učesnici priznaju nešto okupljenoj gomili, a potom prokazuju drugu osobu. Kada je imala 12 godina, 1992. Li tvrdi da je vlada započela kampanju naslovljenu "Jedimo dva obroka dnevno", za šta su govorili da je zdravije nego da se jedu tri obroka, a djecu su učili da sopstveni izmet koriste kao đubrivo. 

Ono što stanovnici te države tada nisu znali jeste da u državi nedostaje hrane. 

"Ja sam stvarno mislila da su oni bogovi, da ne idu u toalet, da ne puše, ne piju, ne spavaju sa ženama. Ja sam u to vjerovala. Jer od trenutka od kad se rodite, hrane vas propagandom. Sigurna sam da u to što govore vjeruje 90 odsto stanovnika. Sjećam se da sam se pitala zašto ljudi uvijek nestaju usred noći, a nikada tokom dana. Svi su znali da ih vode u zatvorske kampove, pa zašto ih onda ne odvode tokom dana? Za nas je to bio normalan život. Nisam imala razloga misliti da su te stvari loše ili zle. Mislili smo da svi ljudi to rade. Radili smo sve što je vlast od nas tražila", ispričala je. 

Tek nakon što je 2008. došla u Južnu Koreju, postala je svjesna ljudskih prava. 

"Jedna djevojka mi je rekla da je njen brat pogubljen kada su ga graničari uhvatili da nosi dva kilograma riže iz Kine. Pogubljen je kao primjer. To je sramotna besmislica. Rekli su da su ljudi u ostatku svijeta robovi, a sve smo vrijeme mi bili robovi. Što više otkrivam o svojoj državi, više sam ljuta", zaključuje Li koja danas putuje svijetom i upoznaje stanovnike drugih država s kršenjem ljudskih prava u Sjevernoj Koreji. 

U priloženom videu pogledajte svjedočanstvo Hiseonseo Li.