Evo zbog čega Srbija traži Orića: Pogledajte lažno svjedočenje protiv komadanta odbrane Srebrenice

Navodno ovo su detalji iz „ratnog dnevnika“ Samira Avdića, psihički bolesne osobe, iz sela Glogova kod Bratunca, i zapisnika njegovih saslušanja pred Okružnim tužilaštvom u Bijeljini od 1. i 9. decembra 2008. godine, gdje su do najsitnijih detalja opisani, navodno, krvavi prizori masakriranja srpskih civila i vojnika na području Srebrenice i Bratunca u periodu od 1992. do 1995. godine. Avdić je tokom rata bio pripadnik snaga Nasera Orića i u svjedočenjima tvrdi da je svojim očima gledao „kako Orić ubija Srbe, naređuje spaljivanje srpskih civila i masakrira žrtve nožem koji je dobio na poklon od Slobodana Miloševića“!

Autentičnost svjedočenja potvrđena je Avdićevim potpisom a postoji i tonski zapis njegovog saslušanja iz 2008. godine. Međutim, navodi Samira Avdića nikada nisu provjeravani pošto je cjelokupna dokumentacija o slučaju Orić, uključujući i Avdićev dnevnik koji je predao tužiocima u Bijeljini, prije nekoliko godina oduzeta od bijeljinskog tužilaštva i prebačena u arhiv Tužilaštva BiH.

Samir Avdić uhapšen je 2008. pod optužbom da je ubio komšiju Bošnjaka u povratničkom selu Glogova. Tokom istrage o ovom slučaju, tužioci su došli do saznanja da je on u ratu bio pripadnik Orićevih snaga, nakon čega je usijedila njegova "šokantna" ispovijest o događajima u Podrinju, pri čemu je opisao mnoge strašne zločine koji nikada nisu procesuirani.

– Naser sa velikim gubicima već četiri dana zauzima Jezero… Naser sa svojim nožem na kojem je pisalo „na dugo sjećanje Naseru Oriću od Slobodana Miloševića“ ubija dva zarobljena srpska vojnika. Prvo im siječe prste i zabode taj nož u obadvije noge i tek onda prekolje jer mu je to bilo kao neko uživanje kad čuje što jači jauk i što jaču molbu da neko moli da ga Naser Orić ubije što prije samo da ga ne muči više, stoji zapisano na 9. strani ratnog dnevnika Samira Avdića a navodi još desetine slučajeva ubistava Srba u kojima je lično učestvovao Naser Orić, tvrdi magazin Istina.

O zločinima u selu Zalazje jula 1992. godine, za koje se Naser Orić i tereti u optužnici Srbije po kojoj je uhapšen u Švajcarskoj prije nekoliko dana, Samir Avdić je na saslušanju u Bijeljini 1. decembra 2008. godine izjavio sljedeće:

– Naser i Zulfo naredili su napad na Zalazje, jula 1992. godine, kada je zarobljeno 13 lica među kojima je bilo i civila – žena, pa je Mehonić Hakija kao komandir policijske stanice Srebrenica odveo u stanicu pet lica za koje se više ništa ne zna. Osam lica ubili su zajedno Zulfo i Naser. Naser ubio jednog nožem, s tim što mu je prethodno izvadio oči, ubio Slobodana Ilića sudiju, a Zulfo ubio svih ostalih sedam nožem, među kojima je bila i medicinska sestra Rada, u čemu su im pomagali njihovi vojnici u smislu upiranja oružja da ne pobjegnu ili obaranjem ubijenog. Malkić Abdulah iz mjesta Kazani je bio komandir čete koja je sva ta lica na Zalazju zarobila i predala im, naveo je Samir Avdić. On je tada za taj zločin optužio Nasera Orića, Zulfu Tursunovića, Hakiju Mehonića i Abdulaha Malkića koji se i nalaze na spisku počinioca ovog ratnog zločina u srbijanskoj optužnici.

Avdić tvrdi da je Naser Orić u ljeto 1992. godine, prilikom napada na Lozničku rijeku, Fakoviće, Voljavicu i Bjelovac, govorio svojim vojnicima da u tim selima treba sve pobiti i spriječiti Srbe da bježe u Srbiju.

– Naser nam je u Lozničkoj rijeci naredio da zapalimo dvije kuće. U jednoj je bilo četvoro djece i jedna starija žena a u drugoj dva starca i jedna nepokretna žena. Naser je prilikom akcije napada na Lozničku rijeku, Skelane, Fakoviće i Voljavicu pobio mnogo žena. Jednoj starijoj ženi je u Fakovićima odsjekao prst na kojem se nalazio zlatni prsten. Prvo joj je rekao da skine prsten ali ona nije mogla jer joj je prst bio zadebljao. On je onda odsjekao cijeli prst i potom je ubio…

Avdić je u svom svjedočenju kao glavne organizatore ubijanja Srba u Podrinju, pored Nasera Orića, naveo i imena Mustafe Stočevića, Zulfe Tursunovića, Akifa Hasanovića, Ibrahima Kadrića, Muharema Mustafića, Hakije Mehonića, Smaje Mandžića i mnoga druga. Avdić ističe da je svim događajima koje je opisao lično prisustvovao.
– Svaki događaj koji sam opisao na 102 strane svog ratnog dnevnika sam vidio svojim očima jer sam lično učestvovao u napadima na pomenuta sela – stoji u svjedočenju koje svojim potpisom ovjerio Samir Avdić. 

Na koji način je iskorištena bolest Samira Avdića ostaje da se vidi...