Istinita iskustva - velike poruke: Kada više ništa ne preostane

Prije otprilike šest mjeseci, patila sam od duboke depresije i poremećaja po pitanju ishrane. Bila sam potpuno ubijeđena da sam bezvrijedna i da me niko nikada neće voljeti dok ne postignem cilj u tome da moje tijelo izgleda vitko, neuhranjeno i nezdravo. Činilo se da je svaka svijetla tačka na svijetu bila ugašena. Nisam se nadala oporavku od poremećaja.

Kako su se moji problem pogoršavali, povećavao se moj nagon za samoubistvom. Osjećala sam se da sam ja neko ko treba da umre, i da nikoga neće biti briga kada se to desi.
Svađala sam se s roditeljima koji su gledali kako mi se stanje pogoršava iz dana u dan. Počela sam da popuštam u školi. Sve u svemu, ništa u mom životu nije izgledalo pozitivno. Međutim, jednog dana dok sam sjedila na času, jedva pridavajući pažnju, začula sam jednog od mojih kolega učenika kako započinje govor. On je održao prezentaciju o islamu. Veoma kratko je govorio o osnovnim principima islama, jedva se i dotičući ljepote ove vjere, za koju sam se poslije vezala kao za vlastitu porodicu.

I s to malo informacija sam bila fascinirana. Tog istog dana sam počela da iščitavam Kur’an i istraživala sam sve što sam mogla pronaći o islamu. Bila sam zadivljena s kojom količinom predanosti se ljudi klanjaju Svemogućem Bogu kojega su oni nazivali Allah. Jedna stvar me se posebno dojmila, a to je da su se žene muslimanke pokrivale. Možda se to nekome čini smješno ili očigledno, ali za mene je to bilo nešto nesvakidašnje. Živjela sam u stanju opsjednutosti svojom mršavosti. A u ovom svijetu koji sam sad posmatrala, gledala sam žene kako se odijevaju u široku odjeću i koje su pokrivale svoju kosu.

Bile su prelijepe, ali ne na način na koji zapadnjački svijet promoviše ideju mršave djevojke s kostima koje se ističu i sa svakim centimetrom kože koji se prikazuje kao idealna ljepota za kojom svaka žena treba da žudi. Ne, ove žene su jednostavno bile lijepe na prirodan način, ne na ušminkan način kao žene koje su se mogle vidjeti na bilbordima posvuda. I shvatila sam nešto, da su te žene u stvari ono za čim bih trebala kao uzorom da težim, a ne smrtno mršave manekenke.

Naučila sam kako da klanjam, i počela sam redovno da obavljam namaz. Ovo se nije desilo preko noći, ali kroz moje izučavanje sam postala vjernik. Spoznala sam Allaha, Milostivog, Samilosnog, i isto tako da je On imao plan za mene. Shvatila sam da u životu postoji mnogo više od brojanja kalorija i plakanja sve vrijeme. Znala sam da postoji ljepota na svijetu u svim Njegovim bićima.

Sve ove stvari su me inspirisale da ozdravim. Tako sam počela dugu i tešku borbu oporavka, a to nije nešto što većina ljudi nagađa da je. Moje otkriće islama mi je u život unijelo zraku svijetla, ali ja sam morala da napustim tamno mjesto u kojem sam se nalazila. Moj put je bio dug i spor, i još uvijek sam na tom putu, ali kroz to sve, jedna stvar je uvijek bila sigurna. Obožavanje Allaha. Sada mogu s potpunim ubjeđenjem da kažem da bez islama i podrške moje porodice, bih bila mrtva.

Još uvijek se oporavljam, i to iziskuje mnogo hrabrosti svakog dana kako bi se probudila ujutro i rekla sebi da sam lijepa i da zaslužujem hranu i sreću. Kada se nađete na najmračnijim mjestima, i osjećate se da vam vise ništa nije preostalo, okrenite se Allahu. To je moja poruka svijetu.