Sedamdeset godina otkad su komunisti-titoisti strijeljali Mustafu Busuladžića
Dvadesetdevetog juna 1945.g., pred zoru, na brdašcu iznad Željezničke stanice u Sarajevu, komunisti-titoisti strijeljali su Mustafu Busuladžića, najoštroumnijeg bošnjačkog mislioca i pisca u prošlom stoljeću.
Noć uoči strijeljanja, ovo veliko islamsko srce, čija je krv šehidska po dva osnova, provelo je učeći Kur'an, potpuno svjesno šta, nakon ulaska srpsko-crnogorskih partizanskih jedinica u Sarajevo, čeka ne samo njega, nego i narod iz koga je poniklo i za koga je pisalo.
Rođen je u Dživaru kod Trebinja i najvjerovatnije - kao i Sejdefa iz legendarne sevdalinke - potječe od muslimana iz Boke Kotorske, odn. sicilijanskih ili nekih drugih muslimana sa Sredozemlja. Kada su ga ubili, imao je samo 31 godinu. Učio je u travničkoj Elči Ibrahim-pašinoj i sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi te na Višoj islamskoj šeriatsko-teološkoj školi, studirao orijentalistiku u Rimu i služio se arapskim, turskim, njemačkim, italijanskim i francuskim jezikom. Komunisti- titoisti, potpuno svjesni njegovog značaja u bošnjačkom narodu, a posebno njegove intelektualne moći, "slučajno" su ga uhapsili na ulici, izveli pred prijeki vojni sud, strijeljali i zauvijek sakrili njegov mezar. Godine 1997. Izdavačka kuća "Sejtarija" objavila je većinu njegovih radova (neki su izgubljeni, neki se još drže u zaključanim Udbinim dosjeima!)
Mustafa Busuladžić, obraćao se našim tadašnjim precima: “Stari su Bošnjaci kao predziđe muslimanstva na Zapadu bili u neprestanom džihadu; stotine su godina krvarili za ugroženu vjeru i ugrožene živote, i u prvom redu zahvaljujući Božijoj volji pa onda žrtvama, samoprijegoru i borbama naših pređa dugujemo naše bitisanje. Kao i prvi muslimani, tako su se i stari Bošnjaci u najkrvavijim sukobima vođenim za golo održanje i odbranu vjerskih vrjednota borili kao lavovi, ali su uvijek ostajali ljudi... U ovom totalitarnom ratu, u kome su se sudarili ne samo kontinenti, suprotne vojske, rase i narodi, nego i različite ideologije, ponovno je kao i bezbroj puta u prošlosti doveden u pitanje naš biološki opstanak. Zato iz spoznaje o našoj ugroženosti treba da izviru naše dužnosti, da se naša misao, čitav rad, cjelokupne duhovne i materijalne snage stope u jedinstvenu volju koja se zove borba za biološko održanje muslimana u ovom prostoru koji im pripada i po povijesnom i po naravnom pravu..." ("Uzroci napretka prvih muslimana"). Godine 1945.
Mustafa je pozivao Bošnjake: Pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor nesitiniti, / budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio! (Kur'an, 22, 31).