Brutalno mučenje Majida Khana u zatvoru CIA-e: Od ovoga se čovjeku ježi koža

Šokantno!
Brutalno mučenje Majida Khana u zatvoru CIA-e: Od ovoga se čovjeku ježi koža
Sine, pobrinut ćemo se za tebe. Poslat ćemo te na mjesto koje ne možeš ni zamisliti...

Izmlatit ćemo te, sine...

Sine, pobrinut ćemo se za tebe. Poslat ćemo te na mjesto koje ne možeš ni zamisliti...

Ispitivači Majida Khana se nisu šalili kada su ovo govorili.

U dokumentima, s kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti, moj klijent iz Guantanama opisuje neke od užasa koje je podnosio u tajnom zatvoru američke Centralne obavještajne agencije. Nakon što je otet u Pakistanu, u martu 2003. godine, Majid je dva puta mučen polijevanjem vodom, vješali su ga za ruke, nagog i u okovima, i potapali u kade s ledenom vodom sve dok ne bi pomislio da će se utopiti.

Doživio je seksualni napad dok je visio nag sa plafona. Ispitivači su mu prijetili da će ga udarati čekićem po glavi i da će nauditi njegovoj mlađoj sestri. Majid je živio u potpunom mraku veći dio 2003. te u samici od 2004. do 2006. godine.

Ova otkrića uslijedila su nakon što je javnosti postao poznat izvještaj senatskog Odbora za obavještajna pitanja o CIA-inom programu mučenja. Dokumenti CIA-e, citirani u sažetku izvještaja od preko 500 stranica, pokazuju da je Majid silovan analno, kada su sadržaj njegovog ručka (humus, tjestenina i sos, orašasti plodovi i grožđice) ispasirali i rektalnim putem mu ubrizgavali tu kašu.

'Draže bi mi bilo da su me ubili...'

Izbezumljen i bez nade, Majid je pokušavao sam sebi nauditi, pa je dva puta pokušavao prerezati ručni zglob, zatim je pokušao zubima odgristi dio ruke u predjelu lakta s unutrašnje strane, pokušao je prerezati venu navrh stopala, kao i kožu na laktu uz pomoć isturpijane četkice za zube.

"Živio sam u strahu svaki trenutak svakog dana, bojeći se i strahujući od nepoznatog", rekao mi je Majid. "Draže bi mi bilo da su me ubili..."

Ali, on je preživio i poslali su ga u Guantanamo u septembru 2006. godine, gdje ostaje narednih skoro devet godina.

Centralna obavještajna agencija se može protiviti nazivima koje mi koristimo kada pričamo o načinima na koje su mučili Majida - glasnogovornik CIA-e poriče da je mučen vodom (waterboarding, board - daska), možda zato što nije bilo nikakve "daske" - ali ne i postupke koje on opisuje. CIA se, također, žali da je Majid lagao tokom ispitivanja, kao da bi to moglo ublažiti ono što su mu radili, piše Al Jazeera.

Majid je priznao sve što su njegovi ispitivači tražili da prizna, bilo to istina ili ne, da bi okončao patnju. Svaki dobar istraživač zna da mučenje dovodi do lažnih priznanja, a ne do podataka na osnovu kojih se može pokrenuti krivični postupak, što studija Senata i potvrđuje.

Strašni novi detalji

Amerikanci počinju shvatati ono što veći dio svijeta zna iz ličnog iskustva već više od deset godina - CIA je mučila muslimane nekažnjeno. U proteklih nekoliko godina pojavljuje se sve više dokaza o sadističkim postupcima, kao što su seksualni napad, ekstremno blokiranje čula i prijetnje nanošenjem teških tjelesnih povreda.

Odobren na najvišim nivoima vlasti, CIA-in program mučenja djelovao je s nerazumljivom okrutnošću i izopačenošću. Sa svakim obznanjivanjem novih informacija javnosti dolaze strašni novi detalji, naglašavajući koliko malo javnost zapravo zna o tome šta se dešavalo tokom tih mračnih godina.

Centralna obavještajna agencija je dugo pokušavala zataškati dokaze o svojim zločinima. Kada smo uložili žalbu na Majidov pritvor nakon njegovog dolaska u Guantanamo, vlada nam nije dopuštala da se s njim sretnemo gotovo godinu dana, da ne bismo saznali kako ga muče.

Kada smo ga konačno posjetili, u oktobru 2007. godine, prijetili su nam tužbom ako otkrijemo i najsitnije detalje o njegovom pritvoru. Kao advokati odbrane, držali smo se svoje etičke i pravne obaveze da ne otkrivamo ove tajne, da bismo mogli zastupati svog klijenta. Pa ipak, plašili smo se da možda zbog toga nikada neće izaći na vidjelo istina o tome kako su mučili Majida.

Ali, vremena se mijenjaju. Javnost sada ima uvid u ono što se dogodilo Majidu i može razumjeti značaj njegove odluke da prihvati odgovornost za svoje postupke i da se izjasni krivim pred vojnom komisijom 2012. godine. Uprkos tretmanu koji je dobio, Majid se nadao da će moći ponovo biti sa svojom porodicom i upoznati kćerku koja se rodila dok je on bio u tajnom zatvoru.

Odgovorni moraju biti procesuirani

Centralna obavještajna agencija je priznala da su se dogodile "greške", ali nije pokazala kajanje za ono što se desilo ljudima kao što je Majid. Direktor CIA-e John Brennan, poigrao se riječima kazavši da postoji "i više nego dovoljno transparentnosti" objavljivanjem izvještaja Senata. Ali, kao što najnovije informacije o Majidu pokazuju, tek smo zagrebali po površini CIA-inog programa mučenja.

Mora postojati veća transparentnost i odgovornost za CIA-in program mučenja. Izvještaj Senata i paralelni interni izvještaj CIA-e, poznat pod nazivom Panettina revizija, moraju biti dostupni javnosti u potpunosti.

Zvaničnici CIA-e i drugi koji su odobrili, izvršili i zataškali program mučenja moraju biti procesuirani. To je jedini način da budemo sigurni da se ovo više nikada neće dogoditi. Ukoliko ih SAD ne želi procesuirati, onda ta obaveza pada na druge države, po principu univerzalne nadležnosti.

Što se Majida tiče, bit će mu izrečena presuda već u februaru 2016. godine, ukoliko vojne komisije opstanu, nakon što je žalbeni sud prošle sedmice donio presudu po kojoj su neke od optužbi protiv njega nevažeće. Nakon svega kroz šta je prošao, Majid zaslužuje pravedan tretman bez obizira šta da se dogodi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Ne propustite