Munkirovo i Nekirovo ispitivanje, njihov izgled i druge kaburske patnje
Većini ljudi smrt se doima strašnom. Smrt znači prestanak života na ovom svijetu i selidba na drugi, vječni svijet. Upravo zbog ovog razloga trebali bismo da shvatamo smrt na potpuno drugačiji način, na način da ćemo u smrti pronaći utjehu, riješenje svih dunjalučkih briga te da ćemo se na neki način rasteretiti.
S druge strane smrt znači napuštanje naših najmilijih, naših voljenih, napuštanje “užitka” na ovom svijetu. Ovakvim razmišljanjem samo sebi natovarimo još veći teret na razmišljanje zbog toga što nismo svjesni da je smrt zaista približavanje Gospodaru, te zbog toga što nismo svjesni da je dunjaluk toliko kratak da traje čitavih 17 sekundi i da se ne bismo trebali njime opterećivati.
Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada rob umre, dolaze mu dva tamnoplava meleka, jednog zovu Munkir, a drugog Nekir. Oni mu govore: Šta si govorio o Vjerovjesniku? Ako bude vjernik, kaže: On je Allahov rob i Allahov poslanik. Ja svjedočim da nema drugog boga osim Njega i da je Muhammed Njegov poslanik. Oni mu tada kažu: Znali smo da ćeš to reći. Zatim mu se kabur proširi za sedamdeset aršina(lakat) i osvjetli mu se. Onda mu se kaže: Spavaj! A on kaže: Pustite me da se vratim svojoj porodici i da ih obavijestim o svemu! Pa mu se ponovo kaže: Spavaj! Pa će zaspati poput mladoženje kojeg budi njemu najdraža osoba, kada će i biti proživljen iz svoje postelje. A ako je bio munafik – licemjer, dvoličnjak, kaže: Ne znam! Slušao sam ljude kako govore nešto, pa sam i ja to govorio! Oni će mu reć: Znali smo da ćeš to reći! Zatim će biti rečeno zemlji: Stisni ga! Pa će ga zemlja toliko silno stisnuti da će mu kosti mimo kosti prolaziti i tako će neprekidno biti kažnjavan sve dok ga Allah ne oživi iz te njegove postelje.”(Tirmizi)
Od Atta b. Jessera, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , rekao Omeru b. el-Hattabu, Allah bio zadovoljan njime: ” O Omere, šta će biti s tobom kada umreš i kada tvoj narod krene s tobom pa ti odmjere tvoj kabur. Zatim dođu do tebe, pa te ogasule, umotaju te u ćefine, namirišu i ponesu sve dok te ne stave u njega, a onda na te bace prašinu i zatrpaju te. A kad svi odu od tebe, doći će ti kaburska iskušenja , Munkir i Nekir, čiji su glasovi poput grmljavine gromova, pogled im je poput zasljepljujuće munje, noseći svoja obilježja, a kabur nalaze roveći svojim očnjacima, pa kada te stanu tresti i drmati, šta će tada biti s tobom Omere? Omer na to reče “A hoću li tada imati ovu svoju pamet?” “Da.”, odgovori mu Poslanik. On tada reče:Onda mi je dovoljna za njih dvojicu!”
Ovaj tekst nam dokazuje da se sa našom smrću pamet ne mijenja. Ono što se zaista mijenja sa našom smrću su naše tijelo i naši organi. Zbog toga je mrtvac svjestan, registruje bolove i uživanja kao i ranije. U njegovoj pameti se ništa ne mijenja zbog toga što je ona odvojena od svih ostalih organa i sama po sebi je nedjeljiva, skrivena je i ona je ustvari ta koja spoznaje stvari. Bez obzira što se svi organi raspadnu izuzev spoznajućeg dijela čovjek bi opet bio razuman i postojao bi, takvo stanje tijela nastupa nakon smrti. Taj dio našeg postojanja smrt ne može da prekine, niti ga uopšte može snaći postojanje. U kakvom god se stanju naši organi i tijelo nalazili pamet nam ostaje uvijek ista.
Muhammed b. El-Munkedir, Allah ga obasuo Svojom milošću, rekao je: ” Čuo sam da na nevjernika u kaburu nasrće stvorenje, slijepo i gluho, koje u svojoj ruci nosi bič, na čijoj glavi je nešto poput kamiline grbe i time ga udara sve do Sudnjeg dana.Ne vidi ga, niti ga čuje.”
Ebu-Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: ”Kada se umrli položi u kabur, dođu mu njegova dobra djela i opkole ga, pa ako mu dođu iz pravca glave, dolazi njegovo učenje Kur’ana. Ako mu dođu iz pravca nogu, dolazi njegovo dugo stajanje u namazu. Ako mu dođu iz pravca ruku one govore: Tako nam Allaha, nas je koristio za davanje sadake i učenje dova, tako da mu odavde ne možete prići. A ako mu dođu iz pravca usta, dolazi njegov post i zikr.Također pored njega dolaze i zaustavljaju se njegov namaz i sabur – strpljivost i govore: Što se tiče mene, da sam vidio bilo kakav nedostatak, ne bih bio njegov sudrug.”
Iz knjige: Život poslije smrti