Draganu Čoviću je prije izbora osigurano mjesto u Predsjedništvu BiH
Ovogodišnji parlamentarni izbori održani su oktobra 2014. godine kada je petdesetak posto građana Bosne i Hercegovine otišlo na svoja birališta i, uprkos mnogokojim sredstvima obezbjeđenja regularnosti istih, učestvovali u još jednoj dobro izrežiranoj predstavi u kojoj su rezultati izbora, i postizborne koalicije, bile dobro uštimane gotovo pola godine prije nego su izbori uopšte i održani.
Šta se zapravo dogodilo?
Iako su Bošnjaci sa prostora sopstvene zemlje gotovo urnisani, raseljeni i poniženi, iako nisu dobili pravdu ni za zločine počinjene nad njihovim narodom, kao niti za otimačinu i rastakanje sopstvene države, prvorazredno političko pitanje kojim su se Europa i SAD bavili za ovogodišnje izbore u BiH nije bilo pravedno rješenje za Bošnjake već ono kako Dragana Čovića, i projekat stvaranja hrvatske paradržavice, vratiti u puni kapacitet političkog života BiH što je bio i isključivi ultimatum njemačke kancelarke Angele Merkel koja je, otprilike, nastavila tamo gdje je stao Berlinski kongres kojeg su Bošnjaci kao i druge svoje historijske nauke, naravno, zaboravili.
Prvi "mačić u vodi" bio je Fahro Radončić koji je mislio da je stavljajući za isti, predizborni hastal Dragana Čovića i Željka Komšića nacrato buduću vlast u postoktobarskoj BiH. I jeste, ali bez njega - Radončića. Dok se Radončić "sekirao" za Čovića, a ono za svoju rezervnu fotelju - predsjednika Vlade BiH na šta je računao, za to isto vrijeme učenik Zlatka Lagumdžije, Komšić, dogovorit će se sa Čovićem preko leđa Damira Marjanovića (kojeg je izbacio iz mogućnosti kandidovanja za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda) i kao predizbornog "toplog zeca" ponudio kandidata Antu Popovića koji je politički "poginuo" za stolicu Dragana Čovića.
Podvala zvana Emir Suljagić
Kao pravi đak doktora spletki, dakle Komšić Lagumdžijin, otišao je korak dalje i dok se "do podne" sa Radončićem dogovarao u jednom od "Avazovih" tornjeva, "od podne" je tanačio deal sa Alijinim Bakirom s kojim će, postat će očito, smisliti podvalu zvanu Emir Suljagić čija je kandidatura trebala, i jeste, odvući opozicione glasove od privih Izetbegovićevih protivkandidata - Halilovića i Radončića te tako zamaltati dogovor Komšić - Izetbegović - Čović koji je podrazumijevao dvojicu mirnodopskih "ratnih" zločinaca u Predsjedništvu BiH sa jedne i postizbornu koaliciju sa druge strane.
S druge strane ni Zlatko Lagumdžija nije časa časio. Ulažući sve "na zeleno" ispalio je posljednji, predizobrni metak napunjen sa Bakirom Hadžiomerovićem koji je, u osnovi, imao istu ulogu kao i Komšićev Suljagić. Obojica su bili plasirani iz sada različitih političkih tabora ali i iz nekada jedne te iste haustorsko - političke kuhinje koja je bila pukla napola. Tako je Izetbegović, preko Komšića i Lagumdžije, osujetio oko 150.000 glasova Bošnjaka koji bi zasigurno glasali protiv njega, te je na taj način postao Komšićev dužnik što mu je ovaj ovih dana vratio koalicijom na svim nivoima.
Kako bi se dodatno osigurao Čovićev ulazak u Predsjedništvo BiH, dio Tužilaštva BiH je izvršio akciju "Meso" koja se slobodno mogla zvati i "Čović" jer je osnovni cilj bio Čovićeva stolica a ne nekakva antikorupcijska borba jer o Jerku Lijanoviću i ptice na grani već decenijama znaju dovoljno jer možda je čak i njima stigao uzeti 5-10% od pojedenih bobica. Nadalje, u Čovićevu čast pokrenuta je čitava orkestrura rušenja HDZ-a 1990 i Martina Raguža koji bi, također, da nije bilo Komšićevog i Lagumdžijinog kandidata, mogao računati na pobjedu nad Čovićem.
Tako je "bh.socijaldemokratija", "pravdoljubivi Komšić" i "mudri Lagumdžija", investirala u hrvatski nacionalni interes br.1 sa jedne, odnosno u mogućnost njihovog ulaska u vlast sa druge strane jer "bez Čovića nema priče" dok su, istovremeno, svojim potezima išli na ruku SDA-u za koju se već godinu dana prije samih izbora znalo da će pobijediti. Svi su to znali osim CIK-a kojima treba mjesec dana da saopšte ko je pobjednik izbora što je SDA znala već dva - tri sata nakon zatvaranja birališta jer oni imaju uhodan sistem krađe koji još uvijek nije CIKnuo.
Radončić je najprevareniji političar u BiH
Danas je sasvim jasno: Radončić je najprevareniji političar u BiH. Prevario ga je "najpošteniji političar u BiH" - Željko Komšić. Dok je Komšić na tv-u govorio kako je "Radončić najpoželjniji za saradnju", dok je "Avaz" podržavao Komšića i najvaljivao postizbornu SBB-DF koaliciju, za svo to vrijeme Lagumdžijin đak imao je već okončan deal kojeg će Radončić postati svjestan tek ovih dana. Okruženi najokorjelijim obavještajcima i spletkarošima (Muslimović, Mujezinović i kompanija sa jedne, odnosno Alibabić, Dahić i Podžić sa druge strane) Izetbegović i Komšić odigrali su igru u kojoj su se borili za sopstvene stolice na uštrb države BiH koja će, vrlo vjeroatno, stradati do kraja ovoga mandata jer Čović zna da sljedeću šansu za Treći entitet neće imati.
Odlučno u prevare
Pokazujući da su izbori u BiH zapravo godinu dana unaprijed režirana predstava, u kojoj su glavne uloge podijeljene dok se propusti računaju u svega nekoliko procenata glasova koje ne stignu da pokradu oni koji "broje", Izetbegović i Čović kao pravi ratni i poratni profiteri muke ovdašnjih naroda pokazuju kako se za male pare prodaju ljudi koji u ljudskim očima nikako da padnu. Zato će pasti država. Naime, toliko koštaju ljudske gluposti oličene u "državi za čovjeka" koji je krenuo "odlučno u prevare".
(Autor: Semir Halilović)