Fadil (82) najstariji je kandidat na predstojećim izborima u BiH

Fadil Ibrahimagić (82) iz Novog Grada je najstariji kandidat na predstojećim opštim izborima u Bosni i Hercegovini, a ispred stranke Pokret demokratske akcije (PDA) u borbi je za poslaničko mjesto u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Svjestan je da sam ne može promijeniti ništa, iako smatra da bi sve trebalo mijenjati, jer ovako kako je prema njegovim riječima ne ide, ali vjeruje da bi sa istomišljenicima narodu mogao donijeti boljitak.

U razgovoru za Anadoliju Ibrahimagić je rekao da nije u redu onako kako se sada radi - za lični interes, a svojim biračima obećava "da tako nešto neće ni pokušati, a kamo li uraditi".

"Taj odnos nisam nikada prihvatio. Ni dan danas, nije moje i gotovo", rekao je Ibrahimagić.

Penzioner od 1997. godine, Fadil je vitalni starac kojem bi na životnoj energiji mogli pozavidjeti i mnogi po nekoliko decenija mlađi. Čovjek starog kova, koji za mnogo šta što se dešava u današnje vrijeme ne može pronaći objašnjenje, jer je navikao na pravila koja podrazumijevaju samo red i rad.

Na pitanje zašto je odlučio da u 82. godini bude kandidat odgovorio je da je cijeli život bio među narodom i uvijek okupljao narod, naročito mlađi svijet.

"Znate zašto?! Zato što me neko predložio, neko me izabrao, neko hoće da iscijedi ovo malo snage što imam, a imam hvala Bogu, mogu da posudim i mlađem i starijem", rekao je Ibrahimagić.

"Meni funkcija ne treba. Ako bude kakva funkcija u stranci onda ću to rado prihvatiti i rado pomoći, ne sebi. Meni to ne treba, ali ako mogu tebi pomoći i onome starom i mladom biću na usluzi i agitovaću svaki pokret i aktivnost za dobrobit ovog naroda. Jer, ovo ovako kako je - ne ide. Ne znam dokle će ići i hoće li ovo narod moći izdržati", kaže Ibrahimagić.

Sadašnju situaciju ne može da shvati.

"Ne mogu da vjerujem da se to tako dešava. Jednostavno nisam naučio i to je to", kaže Ibrahimagić.

Smatra da u politici može ponuditi više nego mladi naraštaji, naročito ponašanjem, ljudskim ponosom. Naglašava da niko ne treba sebe stavljati u prvi plan, jer smo svi pojedinačno ništa, ali zajedno možemo mnogo toga uraditi.

Smatra i da "nikad nije kasno", a pokušava da bez obzira na godine kvalitetno provodi život, među ljudima. Svaki dan iz kuće izlazi između šest i sedam časova, a prije izlaska redovno radi vježbe u stanu, nakon čega prepješači dva kilometra do mjesta uz Unu na kojem uživa u toplijim danima godine. Zimi igra mali fudbal, a nije rijetkost i da zaigra u prolazu s djecom na školskom igralištu.

Njegovih dvoje djece žive u Njemačkoj, a Fadil se odmara uz Unu, gdje ima i čamac i kablovsku televiziju, ali da bi se kvalitetno odmorio sve mora biti uredno. Ne ide u kafane i restorane, ali se rado druži s prijateljima i komšijama. U svakodnevnim šetnjama uvijek nosi štap, ne kao pomoć u hodanju nego da bi pravilnije držao ruke.

Za ljudskost kaže da je među najvažnijim vrlinama. Smatra da bi je trebalo biti mnogo više i u politici, a ponosan je na činjenicu da nikada, ni kao dijete, ni kasnije, nije ni pomislio da bilo kome učini nažao.