JAKO OPASAN PLAN ZA SRBIJU I KOSOVO ODOBRILA AMERIKA: Sada više ništa neće biti isto!
Plan bi prekrojio razgraničenje između Srbije i Kosova te dopustio da se teritoriji na sjeveru Kosova na kojem živi srpsko stanovništvo pridruže Srbiji, dok bi se područja na jugu Srbije u kojima živi većinsko albansko stanovništvo pridružila Kosovu
Prošli mjesec, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton izjavio je kako SAD “neće stajati na putu” dogovoru o zamjeni teritorija između Kosova i Srbije, piše za The Washington Post Carter Johnson, izvanredni profesor političkih znanosti na Nacionalnom istraživačkom sveučilištu (HSE) u Moskvi.
Zadnja izvješća pokazuju da su dvije države blizu dogovora koji bi mogao riješiti jednu od najizazovnijih političkih neriješenih igara u Europi od kraja Hladnog rata.
IZBIO SKANDAL NA SASTANKU KOLINDE I AUSTRIJSKOG PREDSJEDNIKA: Obezbjeđenje moralo reagovati! (VIDEO)
Plan bi prekrojio razgraničenje između Srbije i Kosova te dopustio da se teritoriji na sjeveru Kosova na kojem živi srpsko stanovništvo pridruže Srbiji, dok bi se područja na jugu Srbije u kojima živi većinsko albansko stanovništvo pridružila Kosovu, prenosi portal 'Net.hr'.
Ulozi su visoki. Rješavanje ovog zastoja vjerojatno bi popločilo Kosovu put u dobivanju mjesta u Ujedinjenim narodima. Također, povećalo bi vjerojatnost da se Kosovo i Srbija pridruže Europskoj uniji i, potencijalno NATO-u.
Boltonova zapažanja nisu dobro prihvaćena kod mnogih europskih čelnika, koji su zabrinuti da bi bilo kakvo razmišljanje u tom smjeru moglo biti destabilizirajuće. No može li dogovor o razgraničenju pridonijeti miru?
Ranija istraživanja izvanrednog profesora političkih znanosti Cartera Johnsona o razgraničenju kao rješenju etničkih građanskih ratova pokazuju da odvajanje teritorija i etničkih grupa značajno povećava šanse za mir, u usporedbi s razgraničenjima koja se fokusiraju samo na teritorije.
Koristeći podatke Svjetske banke, promotrio je 17 razgraničenja od 1945. do 2004. godine, koja su posljedica završetka etničkih građanskih ratova. Zatim je kreirao indeks kako bi povezao stupanj do kojeg razgraničenja također odvajaju etničke skupine uključene u sukob.
Zaključio je da se to dogodilo samo u osam od 17 razgraničenja. Od tih osam, u nijednom se u značajnoj mjeri nije ponovilo nasilje tijekom prvih pet godina. To je kritična brojka jer nakon završetka mnogih građanskih ratova došlo je do ponovnog obnavljanja sukoba, za što je rizik najveći u prvim godinama.
Nelagodan je to rezultat za mnoge koji su posvećeni konceptu multietničkih država jer pokazuje da, barem za etničke sukobe, bi jedan od najboljih načina za uspostavu mira u počecima bio preko odvajanja.
Kako je prošlo prvo kosovsko razgraničenje? Razgraničenje Kosova od Srbije (tada SR Jugoslavije) 1999. godine dobilo je prosječan rezultat indeksa. Značajne manjine ostale su na obje strane granice.
Kao što je istraživanje predvidjelo, ubojito oružano nasilje se pojavilo i to upravo u tim područjima gdje su smještene etničke manjine, najznačajnije od 2000. do 2001. godine u Preševskoj dolini i 2004. godine u Kosovskoj Mitrovici.
Kasnija izbijanja su se brzo širila širom zemlje do džepova s etničkim Srbima i ostalim manjinskim grupama. U tim sukobima poginuli su deseci ljudi, a deseci tisuća su prognani, s obnovljenim kampanjama etničkog čišćenja.
Johnsonovo istraživanje pokazuje da je razgraničenje između Srbije i Kosova 1999. godine bolje odražavalo demografsku situaciju u zemlji, umjesto slijepog sljeđenja granica iz 1947. godine, moglo je biti značajno manje postratnog nasilja.
Johnsonove studije kažu ne nužno. Studija slučaja koju je Johnson proveo na mikromehanizmima nasilja nakon razgraničenja u Gruziji i Moldaviji pokazale su da je slučajeve pokretala manje mržnja na etničkoj osnovi, a više slabi kapaciteti države, što je rašireno u državama nakon građanskog rata.
Kada države uspiju bilo zadržati svoju državnu infrastrukturu ili pomovno izgraditi te kapacitete nakon sukoba, nasilje se rijetko pojavljuje, čak i kada se raseljene manjine vrate svojim predratnim kućama.
Kako Srbija i Kosovo mogu razvijati mir?
To pokazuje da pripadnici etničkih grupa koji se međusobno bore tijekom građanskog rata mogu nakon toga mirno živjeti zajedno, dok god je država dovoljno jaka. Mržnja na etničkoj osnovi može biti prisutna, ali nasilje može biti smanjeno na minimum, potičući izgradnju multietničkog društva kao poslijeratni rezultat.
Dok Preševska dolina ima većinsko albansko stanovništvo, Srbija čvrsto kontrolira teritorij od Končuljskog sporazuma iz 2001. godine, a stanovnici te doline se vjerojatno neće buniti u budućnosti bez značajne vanjske podrške s Kosova, što nije za očekivati jer su vanjskopolitički ciljevi Kosova ulazak u Europsku uniju i NATO.
Dok bi albanska manjina možda radije željela živjeti pod kosovskom vlašću, većina će nastaviti mirno surađivati sa Srbijom sve dok institucije srpske države ostanu jake. Posljedično, logično je da Preševska dolina ostane dio Srbije.
Predaja kontrole nad tim mirnim područjem Kosovu moglo bi dovesti do destabilizirajućeg nasilja nakon što se srpske snage sigurnosti povuku, a manjinske skupine na Preševu, uključujući više od 1.500 etničkih Srba, vjerojatno napuste teritorij.
Sjeverni dio Kosovske Mitrovice, od rijeke Ibar prema granici sa Srbijom, je potpuno različita priča. Taj teritorij gotovo isključivo nastanjuju etnički Srbi te je efektivno neovisan od Kosova još od 1999. godine.
Iako je Briselski sporazum iz 2013. godine poduzeo korake prema integraciji tog područja s Kosovom, uključujući postavljanje sigurnosnih snaga na sjeveru,a formalno unutar jedinice kosovske policije, područje je etnički razdvojeno i funkcionira autonomno. Etnički Srbi još kontroliraju sigurnost područja.
Nužnost postojanja te enklave za mir na Kosovu
Ponovno priključenje tog područja današnjem Kosovu moglo bi se izvesti samo silom, što bi vjerojatno dovelo do masovnog nasilja, ako bi kosovska vlada pokušala kontrolirati ili protjerati srpske sigurnosne snage.
Srbija će gotovo sigurno podržati enklavu pri takvom konfliktu, bilo otvoreno ili neformalno, u možda sličnom scenariju sadašnje ruske podrške istočnoj Ukrajini.
Jedini način da se mir održi bi bio da Kosovo ustupi formalnu kontrolu područja Srbiji, prihvaćajući razgraničenje koje je već postignuto, osim u spomenutom slučaju. Ako bi to moglo bi završeno uz kosovsko priznanje od strane Beograda, šansa za dugotrajni mir bi bila čak i veća.
‘Otvaranje Pandorine kutije novih izazova širom regije’
Kritičari promjena granica smatraju da bi to značilo “otvaranje Pandorine kutije novih izazova širom regije.” No takvo gledište ne cijeni sposobnost međunarodne zajednice za prihvaćanjem nekonzistentnih pozicija bez stvaranja nestabilnosti.
Isti rizici su, na primjer, primjećeni kada je desetak država 2008. godine priznalo neovisnost Kosova, a pritom uskratilo isto pravo Republici Srpskoj, području sa separatističkim ambicijama unutar Bosne i Hercegovine. Ipak, nikakva nestabilnost nije uslijedila.
Mijenjanje kosovsko-srpske granice moglo bi potaknuti mnoge rasprave, ali ne bi trebale drugdje otvoriti vrata za daljnje promjene.