POGLEDAJTE KAKO IBRAHIMOVIĆ PRIČA NA BOSANSKOM: Saznajte ko su mu roditelji, kakvo je djetinjstvo imao!

Zlatan je rođen 3. oktobra 1981. u Malmeu, a odrastao je u Rosengardu, predgrađu Malmea, punom Somalijaca, Turaka, Jugoslovena, Poljaka i Šveđana. Živio je u skromnom stanu na četvrtom spratu u brojnoj porodici koju su činili rođena sestra Sanela, dvije polusestre, mali sin od brata Aleksandar zvani Keki, te otac Šefik i majka Jurka.

Jurka je puno radila da bi imali šta da jedu. Čistila je 14 sati dnevno i bila je pravi borac. Ponekad su i oni išli da joj pomognu. Bila je gruba žena, često ih je tukla drvenim kuhačama. Nije znala da ih pomiluje, niti kaže lijepu riječ. Zlatan nije imao ni dvije godine kad su mu se roditelji razveli i ničega se ne sjeća iz tog perioda.

Samo zna da nisu imali dobar brak. On i Sanela su oca viđali svakog drugog vikenda i uživali su u vremenu provedenom sa njim. U stanu u kojem je živio s majkom i ostalim ukućanima bilo je mnogo problema, pa su socijalni radnici 1990. odlučili da Sanela pređe kod oca, a da Zlatan ostane kod majke. Ali, nije mogao bez Sanele i jednog dana prešao je kod oca, koji je u međuvremenu počeo mnogo da pije. Nakon novog ispitivanja u martu 1991, socijalni radnici su odlučili da Sanela pređe kod majke, a Zlatan ostane kod oca. Sanela je danas frizerka, prekinula je kontakt s ocem zbog njegove ovisnosti o alkoholu.

Zlatanov otac Šefik Ibrahimović bio je domar u jednoj zgradi i kada bi se vratio s posla želio je mir. U dobrom raspoloženju bio je pravi zabavljač, zaljubljen u muziku s jugoslovenskih prostora. Zlatan je živio s ocem i njegovim sinom iz prethodnog braka, Sapkom, koji je rođen u Bijeljini, ali su se poslije jedne teške svađe razišli. Šefik i Zlatan ostali su sami, bez ikoga, praznog frižidera, s mnogo piva koje je otac nekontrolisano pio. Zlatan navodi da je često bio gladan kao vuk. Kako je bio frustriran zbog praznog frižidera, Heleni, sadašnjoj nevjenčanoj supruzi, uvijek govori da frižider mora biti totalno pun. Kada njegovi klinci, Vinsent i Maksi, plaču jer hrana nije još gotova, često pomisli: "Samo kad biste znali koliko vam je dobro!"

"Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog bake koja je poginula u jednom bombardovanju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, kojeg nije bilo briga je li neko Srbin ili Bosanac ili šta god", napisao je on.

Jedna Zlatanova polusestra počela se drogirati, a mati je patila. Povremeno je išla na odvikavanje, ali se vraćala drogi i na kraju su majka i ona prekinule odnose. Prvi klub u kojem je igrao zvao se MBI. Imao je samo šest godina kada je počeo trenirati. Na trening je išao ukradenim biciklima. Kasnije je prešao u FBK Balkan, a trener je bio iz BiH. On se prema igračima odnosio očinski. "U MBI švedski očevi gledaju utakmicu i viču: 'Ajmo, momci. Dobro je!' U FBK Balkan očevi viču: "Je...i ti mater u p...!' Mislio sam, odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!"

Kada je imao 13 zaigrao je u Malmeu. Zbog temperamenta često je kao dijete upadao u konflikte u klubovima, te je tada razmišljao da prekine s fudbalom, da se bavi tekvondoom, hokejom, a Šefik je želio da mu sin bude advokat. Na zidu sobe zalijepio je Ronaldov poster, želio je da bude kao on. Smatrao je da je Ronaldo momak koji je promijenio stvari. Bio mu je heroj i proučavao ga je na Internetu pokušavajući skinuti njegove pokrete.

Trenirao je naporno i konstantno. Čak i u dvorištu ispred majčine zgrade, satima. Imao je jedan trik. Kada bi došao u Rosengard, viknuo bi klincima: "Dajem 10 kruna onome ko mi uspije uzeti loptu!" Ali, to nije bila samo igra. Dorađivao je tehniku i učio da čuva loptu tijelom.

"Kada se nisam zabavljao s klincima igrao sam fudbalske igrice na TV. Mogao sam se igrati 10 sati u komadu i često sam uočavao propuste u igri, te sam to koristio u stvarnom životu. Sam sam se o sebi brinuo u djetinjstvu, oko mene nije bilo nikoga, apsolutno nikoga. No, i tata je uradio nevjerovatne stvari, također. Ali, nije bio kao ostali očevi. Nije gledao moje utakmice niti me ohrabrivao sa školom. On je imao svoje cuganje i svoj rat i svoju jugoslovensku muziku. Ali sada nisam mogao da vjerujem! Ovaj ovdje tip bio je pravi otac. Došao je da prati utakmicu, a ja sam bio totalno zabezeknut. O tome sam sanjao i počeo sam igrati s nekom potpuno bolesnom snagom: 'Sr...nje, tata je ovdje!'"

Od tada je Zlatanovo igranje postalo očeva droga. Pratio ga je na svaki trening, njegova kuća je bila kao muzej sinovljeve karijere, izrezivao je svaki članak iz novina, čak i najmanju zabilješku. Od tog dana počeo je da živi za Zlatana i za njegov fudbal.

Evo kako razgovara sa ocem na bosanskom jeziku, ovaj snimak je kružio društvenim mrežama još 2014. godine: