Hrvatski student radio dva sezonska posla na Jadranu, a pogledajte u kakvim je uslovima živo - ISTINA KOJA JE ZGROZILA SVE

HRVATSKA - Student iz Zagreba, odlučio je da podijeliti svoje iskustvo rada na ljetnjoj sezoni u Poreču.

Ovo mu nije bio prvi posao, do tada je radio stvarno svašta, tako da je navikao na razne uslove. Ali, na ono što ga je dočekalo niko nije mogao biti spreman.

"Dobio sam stipendiju Univerziteta u Zagrebu za bilateralnu razmjenu studenta u Torontu. Ali, na tamo tih 400 eura mjesečno nije dovoljno ni za smještaj, pa sam iznajmio svoj auto prijateljicama koje imaju bend preko cijelog ljeta za 1.000 eura. Otišao sam na more, imao sam dogovoreno da ću čuvati klince, tj. biti bebisiter za dva vrlo živahna klinca. To je bilo svaki dan od 18 do kad treba, obično do 1 ujutro, dok im se roditelji ne vrate sa svirki. S obzirom na to da sam prije ljeta dugovao 2.000 eura, vidio sam da na ovaj način to neće ići. Zato sam biciklom išao od tog mjesta izvan Poreča, gdje sam čuvao klince, prema centru Poreča, ulazeći u apsolutno svaki poslovni objekat pitajući za posao. Autoperionice, konobe, kafići, restorani, hoteli, teretana, sve... Problem je što sam tražio posao koji mogu raditi do 17 sati, kako bih stigao do 18 svaki dan na čuvanje klinaca. Našao sam posao u Poreču, nekih 12 kilometara od ove lokacije", priča nam mladi student.

Posao je našao relativno brzo, ponuda je bila da radi dnevne smjene koje počinju u 7 i traju do 17 sati svaki dan bez odmora, bez pauze, osim dnevno pola sata ili manje za ručak. S obzirom da mu je novac trebao, pristao je.

"Radio sam za 600 plus napojnice, koje nisam smio da skupljam, nego smo sve odvajali u zajedničku kasicu pa bi gazda jednom nedjeljno, kao, podjelio kako god njemu odgovara. A to je značilo da sam za cijelu nedjelju mogao dobiti i samo par eura. Djelio je kako se njemu hoće. Ali dobro, imao sam misiju, odlučio da neću odustati osim ako se razbolim, i tako sam spavao u šatoru i po suncu bicikl vozio preko 20 km dnevno. Poslije bih trčao s klincima, a noću sam obično slao mejlove i obavljao svu dokumentaciju za Kanadu. Spavao sam u prosjeku 4 sata dnevno, ako se dogodilo da imam 5 sati bio bih jako srećan. Nisam se razboljeo, što je i mene začudilo, čak sam smršao sam, bio u super formi. Gazda je bio podnošljiv, ali neki od ekipe iz tog kafića su ljudsko dno, baš šljam", kaže mladić.

"Konobarica,  frustrirana baba koja lije otrov iz usta, zatim bivši zatvorenik, ma ono, neugodno iskustvo. Imali su besplatan smještaj, gdje sam i ja na kraju otišao nakon par mjeseci kad je završio posao s klincima", rekao je student i naglasio kako je takođe radio s divnim ljudima s kojima je i dalje u kontaktu.

"Gazda me smjestio u sobu bez vrata, bez prozora, kraj nekakvih salonitnih ploča po podu, bez ormara, bez parketa, pločica ili laminata, betonski pod pun građevinske prašine koja se diže čim napraviš neki pokret, zajednički tuš i wc za cio sprat, užas. Svi novi ljudi koji su došli da rade kod njega pukli bi isti dan, ili za koji dan, i otišli. Ali, ja sam izdržao i taj mobing od ludaka na poslu, i smještaj iz pakla, i umor, ništa me nije zanimalo, čak, kad bi me neko provocirao i namjerno mi otežavao posao i život, a bilo je puno ljubomore kod ljudi koji ništa nisu postigli u životu, odgovarao bih samo "ja idem u Kanadu, a ti?" sa smješkom na licu - priča nam mladić.

Na kraju priče, podržava sve studente i radnike koji se ne daju izrabljivati i ponižavati kao što se dao on, a smatra i da će propasti ti takozvani poslodavci koji širom Hrvatske traže robove, a ne radnike.

Ipak, za njega je ovo bila vrijedna životna lekcija:

"Meni je baš drago što sam prošao to iskustvo jer sam najviše naučio o sebi. Kad god mi je bilo teško, kad god bih pomislio da dalje više ne mogu, makar psihički, sjetio bih se knjiga koje sam pročitao, istine preživjelih logoraša iz ratova. Poseban utisak je ostavila na mene knjiga Muškarci s ružičastim trouglom, zbog koje sam shvatio da čovjek može svašta proživjeti što je nama u našim lagodnim životima nepojmljivo. Ako je taj čovjek preživio sve što je preživio, onda mene sigurno do pucanja neće dovesti neka Ceca, zatvorenik, nepošteni gazda, loš smještaj, umor ili malodušnost. Teška vremena su odlična životna lekcija", zaključuje student.