Zašto i nije toliko važno preboljeti bivšu ljubav
Razmišljala sam mnogo o romantičnim vezama u posljednje vrijeme i to s dobrim razlogom.
Nakon raskida jedne romantične veze, saznala sam da se moj bivši zabavlja s drugom. Svakog jutra, u toku dana i većinu večeri sam razmišljala o tome na šta njihova veza liči. Šta bih rekla kada bih vidjela nju ili njega? Ili oboje?
Naravno, znala sam (i znam) da ova vrsta opsesivnog razmišljanja nije korisna za moj sopstveni rast. Naučila sam da razgovaram sa sobom u cilju spriječavanja autodestrukcije.
Trebala bih napomenuti da nemam želju da se pomirim sa bivšim. Ali sama pomisao da druga djevojka spava u istom krevetu u kojem sam ja spavala je dovoljna da se s vremena na vrijeme "razbolim".
Iako vidim da moj bivši ponavlja stare obrasce, znam da nije moje mjesto da ih ističem ili da ga pokušavam izliječiti. Ne mogu više biti njegova učiteljica. Niti to želim biti u budućim vezama.
Ipak rekla sam nešto prijatelju prije par sedmica za što sada shvatam da je bilo poprilično apsurdno. U naletu emocija, rekla sam: "Željela bih ga protresti i probuditi, jer bio bi savršen muškarac samo kada bi..." Tada sam se zaustavila. Znala sam šta slijedi i koliko "ludo" zvuči. Svejedno sam nastavila. "Da. Bio bi savršen samo kada bi bio muškarac kakav ja želim da bude."
Poprilično sam sigurna da smo svi ovo radili - da li u romantičnim vezama, prijateljstvima, porodicom, pa čak i možda sa poslovnim kolegama/icama: nadali smo se, željeli ili očekivali nešto drugačije od nekoga. To su nade, želje i očekivanja koje nas održavaju u vezi dugo nakon što su iste trebale biti završene i često nakon što su već završene.
U mom umu, "preboljeti" bivšeg nije najbitniji faktor prekida veze. Suočimo se: teško je tek tako pustiti nekoga. Posebno je teško pustiti kada se fokusiramo na ono što je moglo biti, na sva ona "a šta ako". Fiksacija prošlosti i sanjanje o budućnosti ne kreira vašu stvarnu budućnost. Mijenja vašu sadašnjost.
U redu je patiti u procesu "puštanja" te osobe. Vi odlučujete kako i koliko će to trajati. Slobodno se prepustite se mislima, momentima i detaljima.
Ali ako posmatrate i priznajete vaše misli i osjećanja bez predrasuda i prezira, te iste misli će vam dosaditi. Jednostavno će izgubiti svoju moć i početi blijediti. Eventualno će nestati. Priznajem, teško mi je povjerovati u sve ovo nakon druge propale veze, jer osjećam već dobro poznate bolove. Ali znam da je istina. Vrijeme će izliječiti sve rane.
Nakon pričanje moje priče po X put, digla sam svoje ruke u nevjerici: "Umorna sam od slušanja sebe kako pričam o ovome!" Dobra vijest je da sam s ovom izjavam izrazila želju da završim s pričom. Ovo nema veze sa preboljevanjem bivšeg, već sa činjenicom da sam dopustila emocijama da idu svojim tokom kako bih se izliječila. Da budem iskrena, želja da pišem o mom slučaju se smanjuje čak i dok pišem ovo.
I ako suze počnu navirati, pustiću ih da padaju. Osušiće se. Zatvoriću poglavlje i početi novo sa mislima, ne o onome što je moglo biti, već o nevjerovatnim stvarima koje tek dolaze.