Sada možete odahnuti: Naučnici otvoreno progovorili o GMO proizvodima

Genetski modificirana hrana je skoro do predstavljanja široj javnosti došla na glas kao opasna i nezdrava, iako za takve tvrdnje nije bilo naučno utemeljenih činjenica. Profesor Gregor Majdič, jedan od najcitiranijih slovenskih stručnjaka za biomedicinu, navodi da, prema njegovim saznanjima, ne postoji nijedno kredibilno svjetsko istraživanje koje bi ukazalo da se u svijetu sade genetski modificirane biljke koje bi bile opasne za ljude ili životinje.

Istraživanja koja su provedena zadnjih godina - od posljednjeg u Francuskoj o tumorima kod štakora, pa prije toga austrijsko istraživanje o neplodnosti štakora - pokazala su se kao metodološki nepravilna i službeno su povučena, navodi slovenski stručnjak. Majdič napominje da je za austrijsko istraživanje Vlada te zemlje, koja je finansirala istraživanje, priznala da su rezultati o neplodnosti netačni.

"U Sjedinjenim Američkim Državama i nekim drugim zemljama, gdje se genetski modificirane biljke uzgajaju već 20 godina, negativne posljedice bi se do sada pokazale."

Profesor Majdič ističe da se mora znati da je i ta hrana, prije nego što dođe na pijace, detaljno provjerena, na sličan način kao i lijekovi kada stignu u bolnice.

"Nema primjera o štetnosti GMO-a. Naravno, kruže razne priče, ali ja nisam upućen u nijedan kredibilan slučaj koji govori o štetnosti GM biljaka koje su danas u upotrebi."

Strah i paranoja

Jedan od uzroka straha i paranoje od GMO je nepoznavanje javnosti o čemu se tu zaista radi.

Doktorica Adaleta Durmić-Pašić, šefica Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, pojašnjava da su GMO oni organizmi kod kojih je nasljedna osnova izmijenjena pomoću tehnika genetičkog inženjerstva, na način na koji se to ne može odviti u prirodi. Ona dodaje da je genetski modificirana hrana pak proizvedena iz ili od GMO-a.

"Dakle, u startu se mora napraviti razlika između ova dva pojma."

Profesor Majdič podsjeća da se primjena genetskog inženjeringa za promjenu genoma već neko vrijeme radi kod bakterija, što predstavlja veliku korist u farmaciji.

"Skoro svi biološki lijekovi, kao, naprimjer, inzulin za pacijente sa šećernom bolesti, proizvedeni su takvim bakterijama."

GM hrana se po svojim karakteristikama ne bi smjela bitno razlikovati od hrane proizvedene od istih sirovina porijeklom iz konvencionalnog uzgoja, navodi Durmić-Pašić. Ona ističe da se ne razvija GM hrana, već se razvijaju GM biljke.

"U poljoprivrednom uzgoju, na samom početku, korištena su sjemena kakva su se nalazila u prirodi, ali je čovjek, vrlo brzo, uočio da odabirom sjemena bitno može utjecati na kvalitet i kvantitet prinosa. Ovaj najraniji pristup nazivamo selekcija - odabir, a nakon njega su uslijedile i druge metode poboljšanja karakteristika biljaka koje danas klasificiramo kao konvencionalne (hibridizacija, inbriding, mutacijsko oplemenjivanje...). Metode genetičkog inženjerstva su naredni korak u razvoju metoda oplemenjivanja biljaka."

Beneficije modifikacije

Beneficije genetske modifikacije biljaka su iste kao i beneficije koje se nastoje postići konvencionalnim metodama, a odnose se na kvalitet i kvantitet prinosa, otpornost na bolesti, štetnike, bolju toleranciju na vlagu, salinitet, herbicide itd, navodi Durmić-Pašić.

"Razlika je u tome što se metodama genetičkog inženjerstva ti ciljevi mogu postići znatno brže."

Uprkos tvrdnjama naučnika, mnogi se brinu koliko je hrana proizvedena iz GM biljaka zaista sigurna. Adna Ahmetbegović navodi kako je još tokom srednjoškolskih projekata u medicinskoj školi došla do određenih informacija kako GMO hrana nije zaista sigurna te je zbog toga ne bi konzumirala.

Njena prijateljica Lejla Kahvedžić također zazire od genetski modificiranog voća i povrća, ali još uvijek ne provjerava porijeklo namirnica koje kupuje na sarajevskim pijacama. Za sada se obje više oslanjaju na vizuelnu procjenu da li je neko voće ili povrće genetski modificirano ili je posljedica konvencionalnog uzgoja.

Trgovac Ramiz, koji na sarajevskoj pijaci Markale prodaje proizvode uzgojene na njegovoj farmi u istočnoj Bosni, kaže da kupci rijetko pitaju da li je neko voće ili povrće genetski modificirano. Prema njegovom iskustvu, kupci više kupuju uvozne proizvode, "koji svi izgledaju isto." Iako nema dokaza, smatra da je uvozno voće i povrće posljedica genetske modifikacije, "jer je nemoguće da svaki paradajz u gajbi izgleda identično i savršeno."

Iako kupci više kupuju "uvozno, plastično" voće i povrće, ne razmišlja o uzgoju GM biljaka, "jer je za to potrebna velika investicija, što sebi ne može priuštiti."

Doktorica Durmić-Pašić napominje da ništa nije 100 posto sigurno, pa ni konzumiranje GM hrane.

Procjena rizika

"Ako potražite na internetu informacije o aditivima u hrani, možete pronaći informacije o svakom pojedinačnom aditivu - za koje tipove hrane je dozvoljen, za koje vidove prerade, i u kojim koncentracijama je dozvoljen. Do tih parametara se došlo na osnovu procjene rizika po zdravlje potrošača i ocijenjeno je da je rizik, pri datim propozicijama, minimalan. Procjena rizika se radi i za GMO - ne za GM hranu- već za same pojedinačne transformacijske događaje."

Kada su GMO proizvodi u pitanju, naučnici navode da političari često donose odluke koje su bazirane na predrasudama. Veća grupa slovenskih naučnika je nedavno pozvala Vladu da povuče iz procedure Zakon o zabrani uzgajanja GM hrane, koji je, po njihovoj, ocjeni konzervativan i baziran na predrasudama o štetnim utjecajima takvih poljoprivrednih proizvoda i hrane na zdravlje ljudi i na okoliš.

Profesor Majdič kaže da nauka pokušava predstaviti naučne činjenice javnosti, "ali vidimo zadnjih godina da politika ima vrlo malo sluha za nauku."

"Nauka u Sloveniji je trenutno jako slabo cijenjena, njeno mišljenje se ne uvažava, ali ni mi naučnici ne nastupamo uvijek ujedinjeni i to je naša greška", rekao je Majdič.

Svakodnevni GMO

U javnosti je prisutno veliko nerazumijevanje o čemu se zapravo radi kod GM biljki i drugih organizama, kazao je Majdič.

"Ti procesi koji se odvijaju u laboratorijama nisu drugačiji od promjene gena u prirodi. Svi usjevi koje danas uzgajamo i domaće životinje imaju jako malo zajedničkog sa svojim divljim srodnicima. Današnji kukuruz i pšenica nisu ni nalik svojim prethodnicima."

On ističe primjer belgijskog plavog goveda, kod kojeg je došlo do prirodne mutacije u genu koji pospješuje rast mišića.

"Kada ljude pitam da li bi jeli govedinu kojoj je genetskom manipulacijom izmijenjen gen kako bi imala više mišića, većina kaže da ne bi. Budu iznenađeni kada kažem da su takvo meso sigurno već jeli, jer ova pasmina datira duže od 100 godina i uzgaja se u brojnim evropskim zemljama", rekao je profesor.

Brojne prednosti

Genetskim inženjeringom se razvijaju biljke koje su, između ostalog, otporne na bolesti, ili koje imaju prirodni insekticid, rekao je Majdič i  naveo primjer GM kukuruza koji proizvodi insekticide koji su štetni za određene insekte.

"To ima dvojaku korist. Manji su troškovi, jer nije potrebno prskanje, i, po mom mišljenju, zdraviji je usjev, jer ne sadrži ostatke pesticida, nego samo insekticid Bt, kojeg kukuruz proizvodi."

Profesor ističe da taj insekticid, zbog svog načina rada, sigurno nije opasan za sisavce, pa samim tim i za ljudska bića.

Manji troškovi zbog nekorištenja pesticida također dovode  do jeftinijeg proizvoda za konačnog potrošača, navodi slovenski naučnik.