ISPOVIJEST BEOGRAĐANINA ZAPALILA REGION:" Sad sam bio na moru u Crnoj Gori i nikad više"

Na internetu se pojavila ispovijest jednog Beograđanina koji je podijelio svoje iskustvo tokom ljetovanja u Crnoj Gori. 

On je objasnio zašto više nikada neće ljetovati na crnogorskom primorju. 

Njegovu ispovijest prenosimo u cjelosti. 

"Braćo Crnogorci, stvarno mi nije po volji da vas kudim, ali scene na ulicama i šetalištu u Sutomoru su za svaku osudu.

Baš dugo nisam bio na ljetovanju u Crnoj Gori, čini mi se šest-sedam godina, i sad sam shvatio (tj. prisjetio se) zašto sam taj dio Jadrana zamijenio za Grčku. Djeluje da je čak i more u Albaniji prihvatljivija opcija.

No, da krenemo od početka. Ako idete kolima do Bara ili Sutomora, računajte da će vam iz Beograda biti potrebno oko devet sati vožnje, ne računajući pauze koje pravite. Put je takav kakav je, i u Srbiji i u Crnoj Gori, a vožnja kanjonom Morače je tek ozbiljna avantura.

Mislio sam da će u mom terminu biti manje turista u Sutomoru, ali ništa od toga. Ljudi koliko hoćeš, plaže danju krcate, a klubovi, restorani i kafići noću puni k'o pedesetica u najvećem krkljancu. Ali 'ajde, toga ima svuda.
Ali onoga čega nema gotovo nigdje, ovdje ima u izobilju – đubreta. I to u tolikoj mjeri da se galebovi ne gozbe samo na moru, nego i po sutomorskim ulicama.

Kuća nam je bila udaljena dvadesetak minuta laganog hoda do mjesta gdje smo se kupali, a do tamo niti jedne jedine postavljene kante. Ne samo na ulicama, nego i duž šetališta gdje je po pravilu najprometnije. Ako poneseš kese sa đubretom, bukvalno nećeš imati gdje da ih baciš usput. Iz tog razloga su flaše, limenke piva, polupojedeni kukuruzi, celofani, dječije pelene – ma sve što vam padne na pamet – razbacani po ulicama.

U jednoj od ulica koja izbija na pijačicu smrdi kao na deponiji. A vjerujte mi, bio sam na deponiji u Vinči. Ljudi iz opštine očigledno nisu dorasli zadatku, odnosno ne mogu da shvate da u Sutomoru ljetuje nekoliko (desetina) hiljada ljudi. Možete da vidite mlade roditelje kako guraju kolica probijajući se kroz nešto što bismo mogli da nazovemo leglom zaraze.

Čak su i posjetioci ovog ljetovališta uspjeli da se „odomaće”, pa u nemogućnosti da bace đubre gdje mu je mjesto, ostavljaju ga pored najbliže bandere, u kanalu, dvorištu vrtića i škole koji nisu radili, pa čak ubacuju i u tuđa dvorišta.

Noću se kese sa đubretom ostavljaju na gomili koja je zajednička za nekoliko kuća, pa ih đubretari pokupe ujutru. I to pod uslovom da izgladnjele mačke ne izrovare po njima i ne naprave još veći problem. Uz sav rizik sa mačkama, i mi smo bili prinuđeni da đubre ostavljamo tako, pored ulice. Druga opcija ne postoji.

Pa, zar je toliko teško da se od novca koji turisti ostave dole makar jedan posto izdvoji na rješavanje komunalnih problema? Dvadesetak velikih kontejnera i pedesetak običnih kanti za otpatke bi riješilo sav problem. Zato se ljudi i odlučuju da ljetuju u Grčkoj koja je, barem što se higijene tiče, za Crnu Goru lično i personalno Švajcarska.

Postoje i pozitivne strane Sutomora, naravno. Svako veče smo klopali u drugom restoranu i nismo imali bukvalno nijedan problem. Makar je u njima uredno i čisto, konobari su ljubazni, a porcije veoma obilne, pristupačne i, što je najbitnije, ukusne.

Naravno, ne možete očekivati ljepotu grčkih ostrva od Sutomora, ali su plaže sasvim OK. U blizini postoji nekoliko divljih plažica sa suncobranima, ležaljkama i kafićima, a brodićima (koštaju 3-4 eura) možete da se odvezete i do Kraljičine plaže.

 Šteta samo za ono đubre..."