Kukanje nije dobro za vas, kažu stručnjaci
Zašto ljudi kukaju? Zasigurno to ne rade da bi mučili druge svojom negativnošću. Kad se većina nas prepusti jadikovanju, razlog tome jeste iskaljivanje. Mi mislimo da ćemo se osjećati bolje ako ispoljimo svoje emocije.
Nauka smatra da postoji nekoliko ozbiljnih mana tog načina razmišljanja. Prvo, ne samo da izražavanje negativnosti ne čini da se osjećamo bolje, nego je i zarazno i čini da se oni koji nas slušaju osjećaju gore.
„Ljudi ne ispuštaju vjetrove u liftovima kada ne moraju. Ispoljavanje ljutnje je slično ispuštanju emocionalnih vjetrova u zatvorenom prostoru. Zvuči kao dobra ideja, ali potpuno je pogrešno,“ objašnjava psiholog Jeffrey Lohr.
Može se zaključiti da je kukanje loše po vaše raspoloženje i raspoloženje vaših prijatelja i kolega, ali to nije sve kada je riječ o manama prečestog negativiteta. Navodno, kukanje je loše i po vaš mozak i zdravlje.
Na Psych Pedia, autor koji proučava ljudsku prirodu Steven Parton objašnjava kako kukanje ne samo da mijenja mozak nagore nego i ima ozbiljne negativne posljedice po naše mentalno zdravlje. U suštini, on ide toliko daleko da sugeriše da vas kukanje može bukvalno ubiti.
On tvrdi da postoje tri načina na koja kukanje šteti vašem zdravlju:
Sinapse koje zajedno gore, povezuju bolje.
Ovo je jedna od prvih lekcija koje uče studenti neuroznanosti, tvrdi Parton. „U našem mozgu postoje mnoge sinapse koje su odvojene praznim prostorom, sinaptičkom prazninom. Kad god imamo neku misao, jedna sinapsa ispaljuje kemijski signal kroz prazninu ka drugoj sinapsi, kreirajući most koji električni signal može preći i prenijeti relevantne informacije o kojima razmišljamo,“ objašnjava Parton.
„U ovome je kvaka,“ on nastavlja. „Svaki put kad se aktivira taj električni napon, sinapse se približavaju jedna drugoj s ciljem smanjivanja razdaljine koju električni napon mora preći. Mozak stvara nove veze svaki put i fizički se mijenja da bi pojednostavio dijeljenje hemijske veze između određenih sinapsi koje pritom rade zajedno – u suštini, pojednostavljuje pojavu misli.“
Jednostavno rečeno – pojava neke misli znači da će se ta ista misao lako ponovo pojaviti. To nisu dobre vijesti za one ljude koji su vječito u mračnom raspoloženju (nasreću, pozitivni osjećaji funkcionišu u suprotnom smjeru i pomažu izgradnju pozitivnih mišića). Situacija može biti i gora. Ne samo da neprestane negativne misli prizivaju još više negativnih misli, one također i povećavaju vjerovatnoću pojavljivanja negativnih misli i u trenucima kada to nije potrebno, naprimjer kada jednostavno hodate ulicom. Kada ste konstantno negativni, vaša ličnost postaje negativna.
Parton objašnjava kako bliske sinapse rezultiraju generalno pesimističnom perspektivom: „Putem ponovljenih misli doveli ste do zbližavanja sinapsi koje prenose negativne misli i kada dođe trenutak kada trebate formirati misao pobijedit će ona misao kojoj je potrebno manje vremena odnosno misao koja treba preći mnaji put kroz sinaptičku prazninu.“ Natmurenost pobjeđuje pozitivnost.
S kim si, takav si.
Ne samo da „druženje“ s vlastitim negativnim mislima preoblikuje mozak i stvara negativnost, nego i druženje sa negativnim ljudima ima jednak učinak. Zašto?
„Kada svjedočimo tome kako neko doživljava neku emociju (bijes, tugu, sreću itd.) naš mozak iskušava tu istu emociju kako bi nam predočio kroz šta ta osoba prolazi. To čini na taj način da aktivira iste sinapse u našem mozgu kako bi se mi povezali s tom osobom odnosno osjetili istu emocoju koju ta osoba osjeća. To je u suštini empatija. To je onaj zajednički osjećaj živosti na muzičkom koncertu, ali isto tako i noć u baru s prijateljima koji vole ogovarati.“
Ono što trebate naučiti jeste da ako želite ojačati vlastiti kapacitet za pozitivnost i oslabiti vaš refleks za natmurenost, okružite se sa sretnim ljudima koji će vaš mozak reprogramirati za ljubav.
Stres je loš za vaše tijelo.
Svi prethodno nabrojani argumenti su u korist držanja podalje od negativnosti zarad očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja, ali Parton insistira da je i za vaše fizičko zdravlje od velike važnosti da se riješite navike kukanja. „Kada vaš mozak aktivira sinapse bijesa, vaš imuni sistem slabi, krvni pritisak raste, povećava se rizik od srčanih bolesti, gojaznosti i dijabetesa, i postoji još mnogo drugih negativnih učinaka na tijelo,“ kaže Parton.
Krivac za to je hormon stresa kortizol. Kad ste negativni, otpušta se taj hormon i on ometa učenje, memoriju, umanjuje funkcionalnost imunog sistema, gustoću kostiju, dovodi do rasta tjelesne težine, krvnog pritiska, holesterola, uzrokuje srčane bolesti... Lista tu ne završava,“ Parton kaže.