INTERVJU/ ČOVJEK KOJI JE PROPUTOVAO CIJELI SVIJET: Onda kada shvatite da ne poznajete susjedne zemlje, a možda ni vlastitu, krenite na mali put

Aktuelno
INTERVJU/ ČOVJEK KOJI JE PROPUTOVAO CIJELI SVIJET: Onda kada shvatite da ne poznajete susjedne zemlje, a možda ni vlastitu, krenite na mali put
-

Do svoje 36 godine posjetio je svih 193 zemalje svijeta članica UN-a. 

U razgovoru za naš portal otkrio je da planira ponovo posjetiti sve zemlje. 

Harry Mitsidis je putoholičar, utemeljitelj internetskog kluba NomadMania, te stravstveni fotograf.  Rođen je u Londonu, a odrastao u Atini. Tečno govori engleski, grčki, španski, hrvatski i srpski, a lako se sporazumijeva i na drugih 7 jezika. 

Koliko su putovanja utjecala na njegov život, koje su destinacije ostavile poseban dojam, te da li putovanja u daleke zemlje nužno moraju biti skupa Harry otkriva u intervjuu za Novi.ba. 

Novi.ba: Proputovali ste cijeli svijet, šta je bila Vaša inicijalna motivacija za ovakav način života?

HARRY MITSIDIS: Porijeklom sam Britanac i Grk, što znači da sam od početka imao iskustva sa raznim kulturama, jezicima i načinama života. Moji su također dosta putovali tako da sam već kao tinejdžer bio u Americi i na dalekom istoku, što je u to doba bila prava rijetkost. Rekao bih da su putovanja kao droga, stvarno su zarazna. Nisam imao takav način života kada sam bio student, niti kasnije, kad sam počeo raditi kao profesor menedžmenta. Ali, postepeno sam želio putovati sve više, otkriti sve kutke svijeta. Kad sam već premašio 100 zemalja, odlučio sam da ih osvojim sve, vjerujte mi da nije bilo nimalo lako. Osvojio sam sve zemlje svijeta (ima ih 193 u Ujedinjenim Nacijama) prije 10 godina kad sam imao 36 godina. Ali nikako nisam mogao se smiriti, naprotiv. Postao sam svjestan toga kako je svijet mali, tako da imam stalno više motivacije da putujem.

hari4

Novi.ba: Šta Vam je zanimljivije, ljudi ili znamenitosti, te u kojoj zemlji Vam se čini da su ljudi najsretniji, a u kojoj najtužniji?

HARRY MITSIDIS: Ljudi su uvijek zanimljiviji. Naravno volim prirodu, pejzaže, gradove, spomenike, muzeje i sve ostalo, ali mjesta nisu ništa bez ljudi koji tamo žive. Oni čine svaku zemlju onim što ona zaista jeste. Ljudi znače kulturu, mišljenja, hranu, način odijevanja i sve ostalo, ništa od toga ne postoji bez ljudi. Uvijek sam najsretniji kad mogu komunicirati sa ljudima kad putujem i zahvaljujući činjenici da govorim dosta jezika, uspijevam u tome u dosta zemalja. 

Mislim da su ljudi najtužniji u zemljama nakon rata ili nakon nagle krize, kad su svjesni toga kako su nekad živjeli i kako je sad, kad imaju osjećaj gubitika. Smatram da su trenutno ljudi u Grčkoj jako nesretni i da je ova jedna od mojih domovina postala jedna od najtužnijih zemalja. Mozda će i čitaoci u Bosni odmah biti saglasni, iako bih rekao da su ljudi po prirodi veseli, srdačni i jako otvoreni.

Ljudima uvijek odgovaram da je Evropa raj i to se odnosi na sve zemlje, ne samo one ‘bogate’ na sjeveru – čim čovjek putuje u Afriku ili u Indiju, odmah je svjestan toga kako je Evropa prava ‘palata’ svijeta. Iako službeni podaci kažu da su najsretniji Danci ili Finci, meni je jako teško prihvatiti i ne znam koji su kriterijumi korišteni u takvim istraživanjima koji donesu ovakve zaključke. Smatram da su najsretniji ljudi u nekim afričkim zemljama – ne u svim, ali u nekim gdje je relativno mirno, a inače svi imaju veliko društvo, obitelj je sve. Činilo mi se da su ljudi u Lesotu, na primjer, jako sretni, kao i ljudi u Tanzaniji. Čudno, zar ne ? Imaju jako malo, skoro ništa, ali možda su ljubav i osjećaj sigurnosti u ljudima sasvim dovoljni.

Novi.ba: Možete li u nekoliko rečenica sumirati šta Vama znače putovanja, koliko su ona utjecala na Vas i Vaš život, znači li odlazak u nepoznate zemlje ući u sebe nepoznatog?

HARRY MITSIDIS: Putovanja znače prije svega upoznavanje sebe i sopstvenih mogućnosti i granica. Kad čovjek odlazi od svega što zna i uputi se negdje gdje su sva pravila drugačija mora se suočiti sa svim strahovima i da prebrodi sve to. Putovanja znače tolerirati druge kao i shvatiti da smo svi u suštini isti, da imamo iste snove i želje unatoč tome da se možda ispoljavaju drugačije. Putovanja znače biti ambasador vlastite zemlje, što i nije lako – na neki način smatram da moram uvijek predstaviti mjesta iz kojih potičem na najbolji način. Na nekim mjestima poput Afrike smatram da ne predstavljam određenu zemlju već način života ili cijeli kontinent (Evropu) i moram biti velikodušan, nasmijan i dobro raspoložen. 

Po prirodi sam dosta stidljiv i introvertan, ali putovanja su znatno promijenila način na koji se predstavljam i nitko ne bi rekao da sam tih ili povučen kao što sam nekad bio. Svakako sam učio poštovati sve, ne kritikovati ništa (osim hrane, tu i dalje imam neka ograničenja). Nemojte misliti da postati svjetski putnik dolazi bez žrtvovanja. U životu je sve stvar prioriteta. Zato ponekad mislim da su putovanja imala i negativan utjecaj. Na primjer, rijetko idem u kazalište koje inače jako volim, ne viđam se sa prijateljima onoliko često koliko bih volio, često imam osjećaj da sam vuk samotnjak. U potrazi za novim mjestim često zanemarim ona gdje mi je najljepše.

hari9

Novi.ba: Da li ste na nekom putovanju promijenili neki svoj stav ili mišljenje o nečemu?

HARRY MITSIDIS : Svakako. Čovjek sam kao i svako od nas  i teško je da čovjek nema predrasuda. Ali čim upoznaš ljude, govoriš s njima i razumiješ kako žive, onda se sve mijenja na bolje, uvijek je tako, jedino treba biti otvoren. Najviše sam promijenio stav o Saudijskoj Arabiji i o Nigeriji. U oba slučaja sam shvatio da su tamošnji ljudi kao mi, svako ima svoju ličnost, stavove, želje, ništa nije drugačije, iako su sistemi prilično drugačiji. U Nigeriji sam bio prilično iznenađen koliko je zemlja razvijena.

Novi.ba: Ispričajte nam neke anegdote sa putovanja koje ćete pamtiti cijeli život?

HARRY MITSIDIS: Jednom prilikom sam bio na otoku Kanuan (Canouan) na Karibima. Otok je prilično siromašan, ali ima jako puno bogatih koji tamo vole eksluzivne hotele, zvijezde Holivuda itd. Naravno ja sam bio sa domćim ljudima koji su divni i žive tradicionalni život. Svugdje sam išao pješke, a kad je bilo vrijeme da se vratim na aerodrom počeo je pljusak. Pokisnuo sam, ali sam imao sreću pošto sam uspio zaustaviti kamion i simpatični kamiondžija je bio na putu do aerodroma. Popričali smo malo (službeni jezik im je engleski), a kad smo se približili aerodromu, inače pun malih privatnih aviona, čovjek me pita ‘Koji je vaš avion?’ On je zaista mislio da sam jedan od onih bogataša, za njega su svi bijelci vlasnici aviona. 

Sjećam se, nakon dužeg putovanja kroz Kinu, stignem u grad Hangzu, inače poznat po prelijepom jezeru. Hoteli su u Kini jako jeftini, a za male pare može čovjek da si priušti nešto bolje, tako da sam za trideset eura već našao prelijepi smještaj blizu jezera. Mladi radnik hotela u čudnom crvenom kaputu me prati do sobe, a ja sam morao naći način da operem veš, pošto više nisam imao čistu odjeću. Naravno da on ne zna ni riječ engleskog, a ja pokušavam da mu nekako dam do znanja što mi je potrebno, ali on nikako ne razumije. Trljam ruke, pokazujem odjeća, nekako pokazujem nos kao i ono što ja smatram da je znak ‘smrada’. Ništa. Odjednom me pogleda, otvara oči kao da mu ne napokon sinulo i kaže jednom rječju na engleskom: Woman? (Žena?)

hari5

Novi.ba: Dosta toga ste prošli, kakve utiske nosite sa putovanja zemljama Balkana, koje su destinacije ostavile poseban dojam na Vas?

HARRY MITSIDIS: Pošto sam polu Grk, Balkan dobro razumijem i jako volim. Krajem 18-tog vijeka Riga od Fere je imao san da se stvara nezavisna država ‘Ujedinijene Države Balkana’. Smatram da je tužno što nije došlo do toga, iako bi značilo manji broj država što nije u moju korist. Balkan nije dovoljno popularan pošto većina putnika traži more i sunce, a Balkan uglavnom nudi često maglovite planine, ali to je možda i bolje. Oni koji dolaze svakako su uglavnom očarani. Mislim da je jedina ‘mana’ regiona to da su društva i dalje prilično konzervativna i nedovoljno tolerantna, svako pita ‘odakle si ti?’. Naravno kad je neko stranac onda ne mora ‘poštovati’ lokalna pravila ponašanja.

Teško mi je izdvojiti  jednu zemlju koja mi je posebna pošto ih volim sve. Možda mi je Albanija najzanimljivija pošto je najčudnija i baš jedinstvena, jezik je zagonetan, a tamo zaista nema puno turizma. U svim ostalim zemljama Balkana mogu se sporazumjeti, što znači da imam dosta dobrih prijatelja.

Novi.ba: Svi imamo predstavu da su putovanja luksuz, moraju li daleka putovanja nužno biti i skupa?

HARRY MITSIDIS: Jedan od najvećih putnika svih vremena je Nijemac Heinz Stucke. On je obišao cijeli svijet biciklom. Pošto nije nikad radio pravi posao, nema od čega da živi, a sad ima skoro osamdeset godina, lokalna općina u Njemačkoj odakle potiče mu je obezibjedila sredstva da bi mogao živjeti skromnim životom. Mislim da je on dokaz da može svako putovati, jedino je pitanje želje i kao što sam već spomenuo, sve je stvar prioriteta, mora se nešto žrtvovati. Mislim da živimo u najbolje doba za putnike. Avionske karte su sve jeftinije, otvaraju se nove rute, sad može čovjek letjeti preko Atlantika za manje od 150 eura nekim aviokompanijama. Još nešto da napomenem, putovanja ne moraju biti daleka. Na Balkanu ima nešto zanimljivo na svakom ćošku, jako blizu svakoga. Do vas je koliko želite da otkrijete i sopstvenu državu ili možda i jednu susjednu koja može svakako puno pružiti.

hari11

Novi.ba : Kakvi su Vaši planovi što se tiče putovanja, te da li imate neki savjet ili trik za buduće putnike?

HARRY MITSIDIS: Tijekom ove godine planiram dosta putovanju kroz Afriku. Osnivač sam sajta NomadMania (www.nomadmania.com) gdje dijelimo svijet na 1281 ‘komada’ – na primjer Bosnu smo podijelili u 4. Plan mi je obići što više regija, a inače bih želio posjetiti sve države svijeta najmanje dva puta (ostaju mi 41, one koje sam posjetio samo jednom, mahom u Africi). 

Savjet : Posjetite moj sajt (besplatan je skroz) i pogledajte mapu da biste razumjeli kako je svijet zapravo ogroman. A onda, kad shvatite da ne poznajete ni susjedne zemlje, a možda ni vlastitu, krenite na mali put. Putnik, kao sve u životu, ne postaje se odjednom, već malim koracima dok ne razumije da je to jedini način da otkrije sebe i svijet oko njega. Nikad ne zaboravite da budete najbolje verzija sebe dok ste na putu. Svijet je ljepši kad smo mi dobre volje. Sretan put! 

 

 

Ne propustite