10 načina na koje roditelji UNIŠTAVAJU život djetetu zbog kojih nikad neće biti svoji ljudi

Psiholozi i specijalisti za ponašanje djece mogu vidjeti razliku između nezahvalne djece i one koja su žrtva toksičnog uticaja. Na primjer, klinički psiholozi Set Mejers i Preston Ni objašnjavaju kako akcije roditelja mogu da unište živote njihove djece. Sa druge strane, podizanje djeteta je veoma teško i niko nema prava da osuđuje nečiji roditeljski stil. Ipak, tanka je linija između grešaka koje roditelji čine i neprikladnog ponašanja toksičnih roditelja. Ovaj članak će vam pomoži da prepoznate i izborite se sa toksičnim situacijama koje su štetne za naše zdravlje. Pogledajte šta utiče na dječiju psihu i kako da se nosite sa problemima između roditelja i djece.
1. "Plaši me se, ali me voli."

Za toksične roditelje, emotivni napad je sinonim za ljubav i pažnju. U takvim porodicama, djeca znaju kako su roditelji raspoloženi po zvuku bačenih ključeva ili koraka. Takva djeca žive u konstantnom strahu i pripravnosti. Ovaj tip toksičnig roditelja se uvrijedi ako se njihova ljubazna djela tretiraju sa sumnjičavošću. Oni tvrde "Uradio sam sve za tebe, a ti si toliko nezahvalan."
2. "Moraš da se nosiš sa problemima odraslih, ali i dalje nemaš prava."

U toksičnim porodicama, ljudi dijele svoju odgovornost sa djecom. Na primjer, dijete vjeruje da je njihovo loše ponašanje razlog zbog kojeg otac konzumira alkohol kako bi se smirio. Kasnije je dijete uvučeno u sukobe odraslih. Tinejdžeri su prisiljeni da slušaju žalbe roditelja, da se prilagode "komplikovanoj situaciji", postave u roditeljsku kožu, pomažu, tolerišu i tješe. Nažalost, u ovim slučajevima, djeca nemaju prava da iznesu svoje mišljenje.
3. "Budi najbolji, ali ne zaboravi da nisi toliko poseban."

Roditelji narcisi očekuju da njihovo dijete bude na najvišem nivou. Međutim, svi dječiji uspjesi se uzimaju zdravo za gotovo. Potcjenjivački komentari mogu uništiti živote djece koja odrastaju vjerujući da su razočaranje za svoje roditelje.
4. "Otvori mi se, ali nemoj da te iznenadi ismijavanje."

Toksični roditelji prisiljavaju djecu da budu iskrena i ponekad čak čine da se osjete krivim ako ne podijele svoja osjećanja. Kasnije se te informacije koriste protiv djece. Ovo se dešava na dva načina:

- Rođaci, komšije i drugi ljudi znaju šta je dijete reklo roditeljima, a roditelji ne vide u tome ništa pogrešno.
- Dijete daje roditeljima priliku da ga ukore ili da daju sarkastične komentare.
5. "Toliko si loš da nemoj ni pokušavati da postaneš bolji."

Što je djetetovo samopouzdanje niže, to ga je lakše kontrolisati. Toksični roditelji diskutuju o neuspjesima i manama djeteta i u većini slučajeva komentarišu detetov izgled jer mu je to jedna od najosjetljivijih tačaka. Ako ne postoje "očigledne mane", izmisliće ih. Takvi roditelji insistiraju na kompleksu inferiornosti kod djece i ne žele da njihovo dijete isproba nove stvari i uspije. Toksični roditelji ne žele uspješno dijete koje će pokazati svoju snagu volje.
6. "Poboljšaj sebe i zaboravi svoje planove za budućnost."

Roditelji žele da njihovo dijete uspe i nije ih briga kako će to učiniti. Na primjer, žele da njihovo dijete ima uspješnu karijeru dok god ne mora da napušta kuću. Roditelji narcisi će se uzbuditi zbog uspjeha svog djeteta u samo dva slučaja:

- Žele da se hvale njihovim uspjehom samo da bi im drugi zavidili.
- Uspješna djeca garantuju bolji život za roditelje.

Ponekad roditelji samo podsjećaju djecu da su daleko od svog cilja.
7. "Slijedi moja uputstva, ali krivi sebe ako ne uspiješ."

U ovom slučaju, roditelji tretiraju dijete kao objekat: prave sopstvene planove i očekuju da ih djeca slijede. Inače, ne mare za posljedice apsolutne kontrole sve vrijeme. Ako nešto krene naopako, to nije njihova krivica.
8. "Idi, ali ne ostavljaj me samog."

U zdravim porodicama, roditelji pomažu djeci da se odsele i žive svoj život. Toksični roditelji ne žele da djeca odu, ali uvijek naglašavaju da kuća, novac i hrana pripadaju njima. U takvim slučajevima, zanemaruju se sve opcije ili primjedbe djece. Šta takvi roditelji zapravo žele? Oni žele poslušnu djecu koja će ostati sa njima!
9. "Prihvati našu pomoć, ali prestani da nas eksploatišeš."

Ovi roditelji nude nešto što njihova deca mogu da urade, a svako odbijanje izaziva nezadovoljstvo. Dete počinje da misli: "Moji roditelji verovatno samo žele društvo i da se osete potrebnim." Zato prihvataju pomoć, zahvaljuju roditeljima i nude nešto zauzvrat. Ipak, nema srećnog kraja jer će roditelji uvijek podsjećati dijete na "uslugu" koju su mu učinili.
Djeca se pretvaraju u zatvorenike:

- Ako odbiju pomoć roditelja - djeca osjećaju da je grubo da odbiju pomoć.
- Ako prihvate pomoć roditelja - djeca osjećaju da moraju biti zahvalna roditeljima za podršku i moraju biti spremna u svakom trenutku da im pomognu.
10. "Vjeruj mi, ali uvijek pazi."

Privatni život? Lični prostor? To za toksične roditelje ne postoji. Ako pokušate da ograničite pristum vašoj privatnoj teritoriji, roditelji će vas optužiti za nepovjerenje. Čak ni sopstveni stan ili kuća vas neće zaštititi od ovakvih roditelja jer će jednostavno koristite rezervne ključeve koje ste im dali za hitne slučajeve. Njihovo dijete mora da odgovori na sva pitanja - "Zašto nisi oprao šolju?", "Zašto si potrošila novac na tu glupost?" Takvi roditelji ne poštuju život i lične odluke svoje djece.

Kako se izboriti sa toksičnim roditeljima?

Teško je riješiti se toksične atmosfere - čak i odraslima! Specijalisti imaju nekoliko savjeta koji će vam pomoći da postavite granice i sačuvate odnose. Najprije, morate da razumijete sljedeće činjenice:

- Ne možemo da promjenimo prošlost.
- Toksični odnos je kao hronična bolest - nemoguće je izliječiti, ali možete izbeći posljedice.

Preporuke su zasnovane na shvatanju toga da svaka osoba ima sopstvena prava i potrebe kojih ne treba da se srami. Imate pravo da:
- Živite u sopstvenoj kući po sopstvenim pravilima.
- Ne učestvujte u rješavanju problema rođaka.
- Ograničite pristp na svoju teritoriju.
- Steknete sopstveno iskustvo i ignorišete roditelje kada kažu "Ja znam bolje".
- Upravljate svojim vremenom i novcem.
- Izaberete sopstvena lična interesovanja, a ne ona vaših roditelja.

Moramo da zapamtimo: ova pravila važe za obe strane. Djeca ne bi trebalo da izbace roditelje iz života i njihovu pomoć uzimaju zdravo za gotovo.