VLASNICA PREKO 200 MEDALJA/ Aida Fišić za Novi.ba: Karate je ljubav na prvi pogled

Studentica Mašinskog fakulteta u Mostaru, ujedno i državna prvakinja u karateu u konkurenciji seniorki i vlasnica preko 200 medalja, Aida Fišić govorila je za Novi.ba.

U Sarajevu je 25. aprila ove godine održano državno prvenstvo u karateu. U kategoriji seniorki medalju je osvojila mlada Konjičanka Aida Fišić, viešegodišnji član Karate kluba Bošnjak iz Konjica.

U želji da sa nama podijeli svoje utiske, ali i sve o karijeri, Aida je drage volje pristala na ovaj razgovor.

Karate je njena prva ljubav, a na listi prioriteta prvo mjesto dijele škola i sport.

Cijeli intervju vam donosimo u nastavku.

Novi.ba: S obzirom da se od djetinjstva trenirate karate i uvijek ste u formi, kako komentarišete to što mladi, a sve više i djeca zainteresovana za kompjuter, mobitel i slično?

Aida Fišić: Sport igra veoma važnu ulogu u odrastanju djece. Ali nekada mnogima omiljeni čas u školi danas je samo teška obaveza. Uz TV, laptope, tablete i mobitele se jede, igra, pišu domaće zadaće. Roditelji i kada bi trebali da posvete svoje slobodno vrijeme djetetu, oni mu upale TV. Agresivni medijski „junaci“ uzori su djeci širom svijeta i većina djece žele biti nalik njima. Danas im je više toga dostupno nego što je bilo mojoj generaciji ali ja mislim da smo mi imali savršeno djetinjstvo i bili smo kreativniji. Puno smo se igrali i družili, a ima li potrebe uopšte započinjati poređenje sa 4 kanala na TV-u koje smo imali. Što se tiče mladih ljudi i društvenih mreža većina nas je dio tog virtualnog svijeta. Instagram je postao reality show, što je po meni malo bolesno. Okej je objaviti finu sliku ali se nekako gubi smisao kad se svaki obrok i svaki korak objavljuje. Prisutna sam na društvenim mrežama ali mislim da se znam kontrolisati što se tiče toga. Kad idem na trening, mobitel nikad nije uz mene, jednostvano odmaram od svega. Nisam od onih koji moraju svaku večer objaviti sliku s treninga, jer zaista u toku treninga mi nije do slikanja.

Novi.ba: Šta za vas predstavlja karate i kakve ste uspjehe dosad ostvarili?

Aida: Budući da sam u sportu čitav život, dan bez treninga nije ispunjen dan. Karate je bio „ljubav na prvi pogled“ i to nije samo sport već način života. Ukoliko želite da budete u dobroj formi, osjećate se bolje i snažnije, brže razmišljate, povećate koncentraciju, radite na jačanju samopouzdanja, oslobodite se stresa, mislim da će vam ovaj sport pomoći u tome. Karate mi je dao priliku da postanem prvakinja u najvažnijem i teškom meču – životu.
Najsjajnija odličja su ona koja sam osvojila nastupajući za reprezentaciju, a to su: bronzana medalja sa Evropskog prvenstva koje je održano u Parizu, bronzana medalja sa Evropskog prvenstva iz Izmira, medalja sa Mediteranskog prvenstva i 5 Balkanskih medalja. Nositeljica sam crnog pojasa od 16.godine i vlasnica raznih priznanja, ali najdraža su mi ona iz mog grada: Zahvalnica sa zlatnim grbom za postignute vrhunske rezultate u sportu i Titula za najuspješniju sportašicu. Aktuelna sam seniorska vicešampionka države i vlasnica oko 200 medalja ukupno.

Novi.ba: Možete li izdvojiti najdraže uspomene koje vas vežu sa sportsku karijeru?

Aida: Karate mi je omogućio da putujem po svijetu, upoznajem mjesta, različite kulture i ljude. Ne umanjujem značaj osvojenih medalja koje su rezultat napornog rada, ali ono što ostaje su prijateljstva koja će sigurana sam trajati i nakon sportske karijere. Prelijep je osjećaj kad u skoro svakom gradu možete pozvati nekog na kafu i družiti se.

Novi.ba: Da li ste se bili spremni na odricanja kako bi ostvarili uspjeh u karateu i koja su to odricanja?

Aida: Odricanja su ogromna u svakom smislu ali kada se popnete na pobjedničko postolje i osvojite medalju sve se to zaboravi. Nisam ljubitelj noćnog provoda i diskoteka, ne volim mjesta s velikom gužvom i bukom. Kad imam slobodnog vremena volim ga provoditi s porodicom i prijateljima jer na neki način njih zapostavljam zbog obaveza. Sportska karijera i škola su mi uvijek bili u prvom planu ali to je ono što me čini sretnom. Mislim da čovjek koji je zadovoljan onim što radi nema vremena da se bavi tuđim životom i što više imamo obaveza, to je bolje. Ključ uspjeha i jeste biti drugačiji i ne prilagođavati se okolini i većini. Uvijek neko drugi mora raditi više da bi nam bilo svima bolje tj. da bi predstavili klub, grad i državu na najbolji mogući način.

Novi.ba: Ko vas je najviše motivisao da se trudite i da danas budete to što jeste?

Aida: Uvijek se rado sjećam prvog susreta sa karatašima u sportskoj dvorani i moje drage Džane Boloban zbog koje sam se odlučila za karate sport. U tom periodu sam trenirala rukomet ali ta djevojka mi je razbila sve predrasude o borilačkom sportu za ženu jer se ona tako lijepa i zgodna potpuno uklopila u tu priču. Tokom karijere za podršku sam uvijek imala svoje roditelje, brata, prijatelje i naravno trenera Veliju Halilovića, koji je nesebično prenijeo znanje nama takmičarima. Uz Mensura Cakića, Dženitu Ćibo, Eldinu Maslo i ostale kolege s treninga bilo je lakše doći do rezultata jer je važno i s kim vježbamo dok treniramo. Jako je bitno da je uvijek tu neku ko će te motivisati i kad nije baš tvoj dan.

Novi.ba: Da li imate još neka zanimanja, pored karatea?

Aida: Bez obzira na predanost treninzima i sportu, školu nisam nikad zapostavljala. Studentica sam Mašinskog fakulteta, a uskoro i diplomirani inženjer mašinstva jer sam u fazi izrade magistarskog rada. Zadnju godinu mastera sam provela studirajući u Italiji, tako da mi je to bilo još jedno predivno i jako korisno iskustvo u životu. Tamo sam naravno imala i klub jer sport nije mogao trpit. Politički sam aktivna i mišljenja sam da se mladi ljudi trebaju više angažovati kako bi konačno krenulo stanje na bolje. Umorna sam da slušam kako mladi ljudi odlaze i ne mogu doći do posla, a uz sve to svi šutimo i puštamo one koji su nas doveli do ovog stanja da upravljaju svima nama. Mladi šute, ovi stariji političari nemaju obraza i uvijek im je malo, tako da se samo vrtimo u krug.

Novi.ba: Šta biste poručili mladima, da li se rad i trud danas isplate?

Aida: Rad i trud se isplati ali ne možete očekivati da ćete rezultat postići preko noći. U svemu treba izdržati i imati veliku volju jer je volja sposobnost da ulažemo kontinuirane napore u ostvarivanju ciljeva. Kada je želja sama bez volje onda postajemo izgubljeni. Roditelji nekad dolaze sa većim ambicijama od svog djeteta, pa se onda tu izgube. Naravno, djeci treba biti velika podrška ali sve ide korak po korak. Svi sportaši koji su napravili vrhunske rezultate nekad su bili mala djeca i nisu znali ništa. Poruka za mlade ljude je da vjeruju u sebe i da rade na sebi svaki dan, jer je to jedini put da se popravimo kao društvo. Da podrže onog ko se bori barem lijepom riječju, jer je nekad to sasvim dovoljno da čovjek nastavi.