INTERVJU

OD VUNE PRAVE NAJLJEPŠI NAMJEŠTAJ I DODATKE/Erdal Medenčević za Novi.ba: Jedino stranci cijene naš rad

Objavljeno:17.05.2018 - 13:20
A A A Times Arial

Jastuci, otomani, podmetači, stolice, tabure, prostirke...su samo neki od proizvoda napravljenih od vune, a iza kojih stoji domaći brand Vuna.ba.

Proizvodi su izrađeni od vune autohtone bosanskohercegovačke ovce Pramenke, a njihovom izgledu malo ko može odoljeti.

Razgovarali smo sa čovjekom koji stoji iza branda Vuna.ba, Erdalom Medenčevićem koji je za naš portal govorio nastanku branda, razvoju, ali i planovima za budućnost. 

Intervju pročitajte u nastavku:

Novi.ba: Već nekoliko godina od vune pravite odjeću, nakit, namještaj, dodatke za dom... Za početak, možete li nam reći kada i kako se javila ova ideja i zašto baš vuna?

Erdal Medenčević: Vuna.ba djeluje u sklopu firme GreenTon d.o.o. Sarajevo, firme koja se bavi proizvodnjom zamjenskih tonerovih kaseta i servisom opreme za printanje. U zadnjih nekoliko godina naše tržište je preplavljeno kineskim jeftinim i lošim proizvodima. Kada sam osjetio da će ti jeftini proizvodi da preplave naše tržište, odlučio sam da krenem u novu „avanturu“. Postavio sam sebi pitanje, šta možemo mi da radimo a da Kinez nije zainteresiran. Pala je odluka na tradicionalnu izradu ručnih radova. Naravno, i Kinez ima ručne radove, ali su nenormalno skupi. I tako je sve počelo. U firmi smo razgovarali i napravili plan šta i kako. Nismo imali pojma na koje sve probleme možemo da naiđemo. Imali smo volju, želju i htjeli smo da ovaj naš posao uspije. Krenuli smo sa ručnim tkanjem. Pokušali smo i uspjeli da tradicionalnu bosansku ponjavu prilagodimo 21. vijeku. Nismo htjeli da se bavimo ručnim radovima, tkanju bosanskih ćilima i ostalih stvari koje su već bili na našem tržištu. Htjeli smo da se igramo sa bojama, oblicima... Od tkane ponjave smo radili odjevne predmete, asesoare, oprmali smo domove, presvlačili smo stari namještaj.

Poslije jednog teksta kojeg sam pročitao na nekom od portala da čovjek iz Vlasenici poklanja 2 tone vune, vidio sam da je to budućnost. Vidio sam da je vuna naš nepresušni resurs.

Niko od nas u firmi nije znao ni kako se  radi sa vunom, nismo znali ni kako se vuna farba, ni kako je iščešljati. Tada počinje i još traje naše učenje. Vuna je blagodat. Vuna ima toliko prednosti da je to neshvatljivo. Moram priznati da otkako se bavim sa problemom vune, shvatam ljude koji tone i tone u doba šišanja ovaca bacaju po našim planinama. Prije rata u krugu od 20 km oko Sarajeva imali ste nekoliko fabrika koje su radile sa vunom. Sada u krugu od 400 km (i više) nemate ništa. Vi sada nigdje ne možete da kupite 100 grama čiste vune za pletenje. Pardon, možete uvoznu vunu iz Turske (nerijetko sa malim procentom vune, ostalo sintetika), koja je izuzetno skupa.

jastuk-pompom


Novi.ba: Kako je i napisano na vašoj stranici "vuna.ba", proizvodi su napravljeni od vune koja nije tretirana nikakvim hemijskim sredstvima, a zanimljivo je i da sami češljate i farbate vunu ručno na tradicionalni način. Koliko je bilo teško savladati potrebne vještine da bi se započelo sa izradom proizvoda od vune?

Erdal Medenčević: Da, naši proizvodi su napravljeni od domaće vune naše ovce Pramenke, ovce koja obitava u ovomo dijelu Bosne (središnja Bosna, plato Vlašića...). U procesu učenja kako se i šta radi sa vunom odlučili smo da preradu i izradu radimo na stari, naš tradicionalni način. Mi u procesu rada našu vunu ne izbjeljujemo, ne dodajemo nikakve hemijske preparate za zaštitu od nametnika. U procesu rada koristimo isključivo vodu i tradicionalni sapun za veš (kabaš sapun). Farbanje vune također radimo tradicionalno na „staromodan„ način - kuhanjem u kazanima. Korištenjem blagodeti interneta i žena iz Ukrajine smo naučili kako se vuna farba. Ponovno da se vratim na problem iz prvog pitanja, nigdje u bližem i daljnjem okruženu ne možete ofarbati vunu. To nas je natjeralo da i ovaj proces obavljamo sami. Takodje i proces farbanja vune je čudo. Ja uživam u poslu bojenja. Intenzitet boje zavisi od vremena kuhanja. Praktično, ako samo minut duže kuhate dobijete sasvim drugu boju. Poznato je da nakon svakog kuhanja i „temperaturnog šokiranja“ vune vunu morate da češljate da bi ona bila spremna za daljni rad. I zato je proces rada oko vune dugotrajan i trži puno strpljenja. Ovo su jedino stranci prepoznali, i samo oni cijene naš rad. No, to je drugi problem.

otoman-1500-kuglica-1


Novi.ba: Tabure, tepisi, stolice, ponjave, fotelje... samo su neki od proizvoda koji se mogu pronaći na Vašoj stranici. Možete li nam opisati kako izgleda proces proizvodnje i izrade jednog Vašeg komada namještaja? Na koji proizvod ste najviše ponosni?

Erdal Medenčević: Počet ću od drugog pitanja. Najviše smo ponosni na našu filcanu kuglicu. Po toj kuglici smo postali prepoznatljivi. Ona je sastvani dio naše fotelje „2000 kuglica“. Taj proizvod je u procesu rada najkomplikovaniji, ali i najlakši za održavanje. Zbog toga stranci se opredjeljuju za oplemenjivanje prostora sa našim tabureima, otomanima, jastucima, foteljama, stolicama, ... koji su uradjeni sa filcanim kuglicama.

1

Proces filcanja kuglice je dugotrajan. Neću spominjati vrijeme za izradu jedne kuglice, jer vaši čitatelji će to shvatiti kad budem objašnjavao proces rada. 

Za početak, da bi se kuglica napravila morate prvo da iščešljate vunu da bi se niti u procesu filcanja  mogle „uplitati i zbijati“. Od tako iščešljane vune pravimo loptice određene veličine, a sve u zavisnosti koliku veličinu kuglice trebamo. Tako napravljena loptica ide u proces valjanja. To je onaj dugotrajni proces koji se radi sa vrelom vodom i sapunom. U kombinaciji vrelavoda-sapun loptice se valjaju. To traje satima jer veličina loptice se mora smanjiti na 1/3. Tako uvaljana kuglica se ispire i „šokira“ sa brzom izmjenom vode vrelo/hladno. Tako izaprana i šokirana kuglica se suši. Osušena kuglica ide na farbanje. Kako sam ranije rekao, farbanje također radimo ručno, u kazanima sa bojama koje su isključivo boje za vunu. Ne znam da li je čitateljima poznato, boje za vunu su oksidi metala. Kombinacijom tih bikmenara dobijete određene boje. U ovom dijelu najviše volim da se igram. Kombinujem pogmente i dobijam različite nijanse. Na taj način smo dobili i tradicionalne boje koje se nalaze na našim ćilimima, a isto tako i deset nijansi roze boje. Mi volimo da udovoljimo našem kupcu. Kada razgovaramo šta i kako da radimo, tražimo od njih da nam pokažu svoje želje. a  mi se trudimo da im ih ispunimo. Najsretniji smo kada naš kupac ode zadovoljan i sretan.

Neprocjenivo je kada dijete legne na naš tepih „ovcu“, a u očima i na licu vidimo sreću i zadovoljstvo.

Mislim da je vašim čitateljima sada jasno koliki proces rada i koliko vremena je utrošeno u izradu samo jedne kuglice. E zamislite sada koliko treba da se jedna fotelja od 2000 kuglica uradi. Stranci, a moram priznati i pojedini naši ljudi su ovo prepoznali. Oni cijene naš rad i prihvate istinsku vrijednost naših proizvoda. Ali moram priznati da ogromna većina ovo uopšte ne cijeni i u svakom momentu pokušavaju da obezvrijede sve i ponude sramne iznose za naše proizvode. Sreća, ja se na takve ponude i neobazirem.

prostirka-ovca-zvrk


Novi.ba: U jednom intervjuu ste kazali kako je jedna Vaša prostirka ovčica našla mjesto na Havajima. U koje zemlje su još putovali Vaši proizvodi? Pamtite li neku zanimljivu priču?

Erdal Medenčević: Da, jedan naš tepih ovca je našla svoje mjesto na Havajima. Kako stalno napominjem naši kupci su stranci. Ne zato što stranci „imaju pare“, nego zato što stranci znaju da prepoznaju istinsku vrijednost nečega. Naši ljudi koji imaju pare više vjeruju stranim proizvodima koji se prodaju po pojedinim dućanima u gradu i po nekoliko puta većoj cijeni. Bez obzira što su to vrlo nekvalitetni proizvodi napravljeni u Indiji, Pakistan i sl. Evo poređenja radi, jedan tabure koji je proizveden u Pakistanu je i tri puta skuplji od našeg taburea koji je ručno urađen, od prirodnog materijala, domaći rad.

No, ne želim ovdje da govorim o mentalnom sklopu naših ljudi.

Mi smo kao zaštitni znak, sve u namjeri da poklonimo našim kupcima nekog od komada namještaja, napravili mali privjesak „ovčicu“. Ta ovčica je postala vrlo brzo naš prepoznatljivi proizvod. Došao sam na ideju da ponudim našoj turističkoj zajednici da ta ovčica na neki način bude suvenir ovoga grada, ovog dijela naše zemlje. Međutim, kao i dosta toga kako to kod nas ide, niko iz turističke zajednice nije se udostojio da odgovori na moje mailove koje sam upućivao. Krajnji domet je bila neka uposlenica koja je samo znala da kaže pošaljite mail. U ovoj rečenici sam rekao koliko je nekoga, a koga bi trebalo, briga za naš rad. 

Spisak država gdje su naši proizvodi je sigurno veliki. Posebno kada smo počeli da nudimo tu našu malu ovčicu. Mislim da samo rijetki, koji je nisu vidjeli, nisu je ni uzeli. Mogu slobodno reći da posjetioci ovoga grada ako su imali priliku da je vide uzimali su je i nosili svojim kućama. Arapima je bila interesantna, tako da smo jednom prilikom na sajmu prodali ih na stotine. Bilo je tu i bijelih i crnih i šarenih ovčica. Nekima je bila interesantna crna ovca, kažu da se poistovjećuju s njom. Svi koji su je uzeli rekli su „da su crna ovca u porodici“. Dosta naših kupaca je u Dalmaciji, naši ljudi u inostranstvu koji preko ljeta posjećuju naš grad nerijetko odu sa nekim našim malim komadom, bilo da je to deka, jastuk ili šal...

ovcice-pompom
 

Novi.ba: Na kraju, gdje vidite "vuna.ba" u budućnosti?

Erdal Medenčević: Na ovo pitanje moram da odgovorim samo jednom riječju, vani. Kao što sve dobre stvari u ovoj zemlji vremenom završe vani, mislim da je budućnost našeg brenda negdje van naših granica. Ja znam da je to problem, jer onda čitava priča sa domaćom vunom gubi smisao. Međutim, posao je takav. Ako ovdje nailazimo na probleme, idemo tamo gdje tih problema nema. 

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!