Izuzetno tužna sudbina Muje Šahmana: Lik i djelo hrabrog bh. viteza ne smije biti zaboravljeno

Bosna i Hercegovina
Izuzetno tužna sudbina Muje Šahmana: Lik i djelo hrabrog bh. viteza ne smije biti zaboravljeno
.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu ostavila je brojne nezaliječene ožiljke. Agresori su željeli izbrisati trag postojanja, ali srećom u tom naumu nisu uspjeli. Uglavnom je svima itekako poznat masakr u Ahmićima, koji se dogodio 16. aprila 1993. godine, u kojem je zvjerski pobijeno 116 stanovnika ovog seoceta nadomak Viteza. Ipak, mnogi uopće nisu upućeni da su samo dva dana nakon ovog zvjerstva zločinci iz redova HVO-a izveli još jedan divljački zločin svojstven najgorim nacistima. I to u neposrednoj blizini Ahmića.

Sve se odigralo 18. aprila te ratne 1993. godine, HVO je izveo klasični teroristički napad na malobrojne Bošnjake u Starom Vitezu i to cisternom punom eksploziva. Nevjerovatno zvuči da do dana današnjeg niko nije odgovarao za ovaj gnusni zločin. Ovaj terorizam neodoljivo podsjeća na priče kakve smo slušali iz Afganistana, Pakistana, Iraka i Sirije, kada talibani kamionima bombama napadnu neprijateljske položaje. Samo ovog puta nije bio u pitanju dobrovoljac samoubicama nego je lisicama za volan bio svezan zarobljeni Mujo Šahman, Bošnjak iz Švicarske. Naređeno mu je da sa cisternom natovarenom tonama eksploziva iz iz "Vitezita" (fabrike eksploziva koju su ranije zauzeli), krene prema Starom Vitezu. Namjera im je bila da tom šokantnom eksplozijom probiju obruč odbrane i unište jezgro starog grada Viteza oko Ahmedagine džamije, te osvoje taj mali dio grada, koji u prečniku zračne linije iznosi blizu pola kilometa.

mujosahman

Mujo je sa svojom porodicom živio u Švicarskoj. Početkom aprila 1993. godine, u Bosnu i Hercegovinu je dovezao humanitarnu pomoć. Negdje između Viteza i Travnika, pripadnici HVO-a zarobili su ga i zatočili u logor u OŠ “Dubravica” kod Viteza. Dva dana nakon stravičnog pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima (čitaj genocida), 18. aprila 1993. godine pripadnici HVO-a vezali su Muju Šahmana za volan velike cisterne napunjene eksplozivom i naredili da je odveze u Stari Vitez, u onaj sasvim mali dio grada koji je ostao pod kontrolom Armije RBiH. Cisterna s tonama eksploziva trebala je, prema projekcijama, potpuno raznijeti taj dio grada u kojem je, osim pripadnika Armije RBiH, bilo mnogo civila. Bojovnici HVO-a, trebali su je aktivirati kad Mujo dođe na tačno određeno mjesto. Međutim, kako su svjedočili očevici, Mujo je u jednom trenutku naglo dodao gas i brzo se našao na samom izlazu s teritorije Armije RBiH. Cisterna je tu i eksplodirala. Poginulo je šest civila, a gotovo pola istočnog dijela Starog Viteza porušeno je.

Ipak, nisu tačni neki napisi da se Mujo sam prijavio da vozi cisternu jer su mu navodno prijetili da će mu pobiti zatočenu porodicu. Mujina porodica nije bila u logoru. Prema svim opisima tog događaja, Mujo Šahman znao je da ide u smrt. Nije bilo ni suda ni porote. Sve se dogodilo u samo nekoliko minuta. Presudili su mu neki još nepoznati bojovnici. Nije imao priliku ni reći osjeća li se i za šta krivim. Znao je samo da je zatvoren i da mu je presuđeno zato što se zove Mujo i što zna voziti kamion. Nikad nećemo saznati o čemu je razmišljao u tih nekoliko minuta prije smrtnog hropca. Njegovi rođaci koji su s njim rasli rekli su nam da Mujo nikada nije čitao ni Sokrata ni Shakespearea, a ipak će za sva vremena ostati upamćen kao veliki “Vitezov vitez”.

Mujo Šahman rođen je u Vlasinju kod Mrkonjić-Grada 7. februara 1966. Prema riječima njegovih najbližih, on je bio čovjek velikog srca i duše. Te godine je donio mnogo pomoći u novcu za ARBiH i nažalost nije se vratio u Švicarsku. Bio je merhametli ruke i volio je pomoći svakome. Također, mnogo je volio svoju jedinu Bosnu i Hercegovinu, a njegov dolazak i ta pomoć najbolje pokazuju ko je i šta je bio Mujo Šahman. Istina, mogao je mirno živjeti i spavati u Švicarskoj kao i većina dijaspore, ali se ipak žrtvovao za našu domovinu. Upravo ovo nas obavezuje da nikada ne zaboravimo lik i djelo velikog Muje. Neka mu je vječni mir...

Piše: Mirza Hadžijusufović

Ne propustite