TITO SE BOJAO SAMO OVOG ČOVJEKA: On je jedini znao Brozov pravi identite!

Ivan Krajačić Steva bio je čovjek od najvećeg povjerenja Josipa Broza Tita, ali i jedini čovjek koga se maršal bojao.

Koliko je bio uticajan govori podatak da su i njemu bukvalno raspredane legende.

Da li je nešto od tih priča i tačno, ostavljamo vama da procjenite. 

Prema jednoj Krajačić je podveo Titu Jovanku, koja je u Moskvi prošla ruski obavještajni kurs, pa su njih dvoje, u dogovoru, špijunirali Broza.

Neki tvrde da je bio "Raspućin sa Brozovog dvora".

Jovanka je u Krajačića imala gvozdeno povjerenje, koje ni jedne sekunde njihovog života nije bilo narušeno. Krajačić je bio Titu "graditelj svratišta" - gradio mu je vile - ali i "graditelj stratišta" jer je za Josipa Broza radio sve.

U knjizi "Ivan Krajačić Stevo: Ja o sebi, drugi o meni" iznesena je i priča o tome kako je Stevo dočekao duboku starost jer je znao “zašto je Ranković naprasno otišao u penziju, a i zbog čega Krcun Penezić nije imao šanse da dočeka penziju” ali najzanimljivija je - očito izmišljena - priča o tome kako se Tito "oslobodio Davorjanke Paunović".

"Te noći, uoči prvomajske parade 1946., Broz nije došao kući na večeru i spavanje. U domu ga je s nestrpljenjem očekivala bliska saradnica i nevjenčana supruga Davorjanka Paunović Zdenka. Teško bolesna Zdenka, koju je izmorila bolest poznata u narodu kao jektika (tuberkuloza) smogla je nekako snage da ujutro porani ne bi li pronašla nestašnog Broza. Zdenka se vrlo rano iz rezidencije uputila u Beli dvor. Ubrzo je lako i brzo otkrila svog Josipa, u to vrijeme već maršala… Iz stanja očaja, u koje je dovedena bolešću, za koju kaže da napada ljude koji previše pate, Zdenka je ubrzo prešla u bezumno stanje. Kada je u jednoj od odaja Belog dvora zatekla nju, ženu crne kose, pored svog Broza, sva je treptala. Umjesto pozdrava, usljedio je vrisak… Zdenka je skupila posljednje atome snage, zgrabila pištolj, isti onaj kojim je pratila Broza prilikom njegovog odlaska iz Beograda na slobodnu partizansku teritoriju, u valjevski kraj.

Usljedio je pucanj.

Uzdrhtalu i već onemoćalu Zdenkinu ruku na obaraču preduhitrio je mlađi i na pištolju puno brži Brozov ordonans. Usljedio je pucanj… Jedini očevidac, posmatrač sa strane bio je, a ko bi drugi, Ivan Stevo Krajačić. On je baš tada došao do Broza kako bi mu podnio najnoviji izvještaj. Kao oprobani i iskusni obavještajac Stevo se najprije i brže od ostalih snašao - proglasio je Zdenkinu smrt i sve je krenulo prirodnim tokom… Ova legenda izgleda kao da su je pisala braća Grimm ili baron Mihnauzen.

Prema jednoj drugoj legendi baš je on, Stevo Krajačić, Titu doveo dvije maserke, sestre Grbić, koje su na njega imale veliki uticaj, pa je i preko njih kontrolisao Tita. Zbog njih je Jovanka dobijala teže slomove živaca.

Priča se takođe da je Krajčić aranžirao cijeli Brionski plenum na kojem se Tito riješio Aleksandra Rankovića i Ćeće Stefanovića, srpskih policajaca koji su preko Službe državne bezbjednosti održavali Jugoslaviju kao čvrstu, centralističko-unitarističku državu, i nakon toga osigurao dugotrajni nalet hrvatskih (djelom i slovenskih) kadrova u bezbjednosne službe, što je bio početak razgradnje Jugoslavije.

Kažu da je to radio uz pomoć Rusa, Nijemaca i Engleza. Iskusniji zagrebački novinari kažu kako je u socijalizmu protokol bio poštovan kao na austrijskom dvoru.

“Uvijek je sve išlo prema protokolu. Ali kad bi Tito dolazio u Zagreb - a dolazio je na Zapadni, ne na Glavni kolodvor - i službena obavještenja išla ovako: Drug Tito posjetio je Zagreb. Dočekali su ga Drug Ivan Stevo Krajačić te predsjednik SR Hrvatske, predsjednik Izvršnog veća Sabora i ostatak delegacije…". Stevo je bio desna ruka boga, Titov prokonzul u Hrvatskoj...

Jedna legenda kaže da je Krajačić odmah nakon rata prvi ušao u arhiv ustaške policije i preuzeo svu dokumentaciju koja ga je zanimala - onu o Andriji Hebrangu, Vladimiru Frajtiću, Seki Podunavac, Dragi Jileku, Viktoru Tomiću, Radi Končaru… Prema jednoj teoriji, zadržao je ta dokumenta, a prema drugoj dao ih je Rusima. Smisao priče jest da je Krajačić znao ko je za vrijeme rata sarađivao s ustašama i Gestapom, pa je sve te ljude držao u šaci.

Tito je znao da je Krajačić zakleti antijugoslaven, boljševik, nepopravljivi kominternovac, proustaški orjentisani Hrvat i srbomrzac. Isto tako, znao je da je Krajačić u mnogo čemu negativna osoba. Sama njegova pojava i izgled u čovjeku su izazivali osjećaj odvratnosti.

I pored svega toga, Krajačić je u svako doba mogao nenajavljen doći k Titu i reći mu sve što mu drugi nisu smeli kazati. U posebnim odnosima Tito je bio i s Josipom Kopiničem, poznatim sovjetskim obavještajcem i agentom Kominterne.

Jovanka, znajući za takav njihov odnos, često je igrala na kartu Steve Krajačića i od njega tražila uslugu kada je htjela da od Tita nešto iznudi.

Ovakav odnos između Tita i Krajačića mogao bi se objasniti jedino sljedećim:

Josif Franje Broz - mašinbravar i austrijski kaplar, vjerovatno je poginuo ili je streljan u Rusiji. NKVD je njegov identitet dao odabranom agentu koji je zajedno s Pelagijom Belusovom, oficirkom NKVD, upućen u Hrvatsku, odnosno Jugoslaviju. Stevo Krajačić - oficir NKVD i poslije KGB, u tome je igrao glavnu ulogu. On je Tita uveo u porodicu Broz kao njihovog sina Jožu, što mu nije bilo teško, jer se izgled mladog čovjeka brzo minja, a Brozovi Josipa nisu vidjeli dugi niz godina…

Kaže da je Titovu večnu zahvalnost stekao eliminacijom njegovih protivnika. Od Španije, preko Zagreba, Moskve, Beograda, do Briona. Od Ivana Srebrenjaka Antonova, do Rankovića.

Navodno se baš on pobrinuo da Gestapo u okupiranom Beogradu uhapsi Mustafu Golubića, Staljinovog egzekutora, vrhunskog špijuna Moskve, koji je nekoliko godina prije toga pripremao atentat na Lava Trockoga, koga je na kraju ubio Ramon Mercader.

Novi.ba/24sata.hr