ISTRAŽIVANJE: Da li svijet zaista treba muškarce?

Da li svijet zaista treba muškarce? Pretpostavlja se da će u doba kloniranja i sa dovoljno banki sperme muškarci zaista biti nepotrebni.

Pitanje zašto je seks toliko bitan je intrigiralo naučnike dugo vremena. Iz biološke perspektive, svrha života je da se prenose geni na sljedeću generaciju. Aseksulani organizmi, kao što su bakterije, rade to na vrlo jednostavan način - dupliciraju se, dakle, potomak je identična kopija roditelja, prenosi The Independent.

Seksualni organizmi, kakogod, trebaju partnera za reprodukciju. Seksualne vrste imaju dva spola, ali samo jedno može nositi potomke. Ovo znači da seksualna populacija može rasti samo u pola brzine kao aseksualna populacija. 

Seks je, također, nedovoljan, jer je potrebno vremena i energije da nađete partnera. Uglavnom, život bi bio mnogo jednostavniji kada bismo se mogli podijeliti na dvoje i tako se reproducirati.

Pa zašto je seks evoluirao? Objašnjenje možda leži u mutaciji. Mutacije su 'greške' koje su se desile pri kopiranju DNK. Rezultat čini da svi imamo nove varijante DNK koji naši roditelji nemaju. Većina mutacija nema efekta, ali neke mogu biti korisne i pomoći organizmu u preživljavanju. Druge mutacije rezultiraju gubitkom funkcija u genu na kojeg utiču.

Ovo vodi do mogućeg objašnjenja o korisnosti seksualnih odnosa: dva seta gena - po jedan od svakog roditelje - dozvoljavaju mogućnost da se naslijedi novi, korisni oblik gena, dok se potomak štiti od disfunkcionalnih gena, jer ako je jedna kopija gena oštećena, druga kopija može 'uskočiti' i maskirati efekat oštećenja.

Prirodna selekcija otklanja oštećene mutacije iz gena jako brzo. Ali one sa manjim efektima ili one koje se kriju iza funkcionalne verzije naslijeđene od drugog roditelja mogu ustrajati.

Ustvari, prosječna ljudska porodica nosi stotine mutacije koje prouzrokuju gubitak funkcija.

Neki pojedinci u seksualno reproduktivnim vrstama su efikasnije u pronalasku partnera od drugih - ili jer se uspješnije takmiče ili su više privlačniji suprotnom spolu. Ovaj proces, nazvan "seksualna selekcija", je prvi identifikovao Charles Darwin.

Većina istraživača u ovom području se fokusira na implikacije ove selekcija za pojedince, ali ako je seksualna selekcija snažna, onda može uticati na genetski kvalitet populacije.

Drugim riječima, seksualna selekcija može osigurati odgovor na pitanje zašto imamo seksualne odnose uopšte. Ako bi pojedinci "visokog kvaliteta" - oni bez oštećenih mutacija - prenijeli svoje gene na sljedeću generaciju, onda bi genetske koristi proizašle iz seksualne selekcije.

Ali to je samo teorija. Kako možemo testirati ovu ideju? Odgovor leži u eksperimentalnoj evoluciji. Kratkoročni eksperimentu su osigurali zbunjujuće rezultate, ali pravi test bi trajao godinama. Ljudi su eksperimentisali sa evolucijom, selektivno se razmnožavajući sa odabranim pojedincima, od vremena kada smo tek počinjali pripitomljavati druge vrste. Slično selektivno reproduciranje manjih vrsta koje se lako mogu čuvati u laboratoriji i koje brže stvaraju sljedeću generaciju dozvoljavaju nam da posmatramo evoluciju u procesu i da mjerimo njene efekte. 

Internacionalni tim istraživača kojeg vodi Univerzitet u Istočnoj Angliji, razmnožavao je dvije linije buba kornjaša - česti posjetioci ostava i popularni laboratorijski organizmi. U jednoj liniji je bilo 90 kornjaša jednog spola i 10 drugog u svakoj generaciji. Ovo su uslovi snažne seksualne selekcije, u kojima mnogi članovi većinskog spola neće uspjeti da se reproduciraju. Druga linija je prošla kroz slab seksualni izbor, sa jednom ženkom na pet mužjaka ili bez seksualne selekcije uopšte - sa jednim mužjakom na svaku ženku. Pod slabom ili nikakvom seksualnom selekcijom, većina individua će prenijeti svoj gene na sljedeću generaciju.

Nakon sedam godina evolucije, istraživači su razmnožavali braću i sestre jedne sa drugima naredne tri godine. Takvi spojevi otkrivaju oštećene mutacije, jer srodnici dijele 50 posto gena. Ako oboje proslijede mutaciju na potomke, onda ta mutacija više nije prikrivena i potomak vjerovatno neće preživjeti. 

Možda imamo odgovor na pitanje - zašto seks? Jer seksualna selekcija i partnerov izbor poboljšava ukupni genetski KVALITET vrste i smanjuje rizik istrebljenja populacije.