Evo zašto su ljudi prije bili ozbiljni na fotografijama, a danas imaju “kez od uha do uha”

Prema sprovedenom istraživanju u kojem su analizirali godišnjake i fotografije, srednjoškolci u 1910im nisu se nikako smijali. Ljudi su se počeli smijati u periodu poslije drugog svjetskog rata.

Ali smijati se kameri i pozirati, isključivo je naučena navika. Historičari kažu da ne samo da je smijeh na fotografijama nedavno pokrenut ritual, nego je i vještački: podstaknut industrijom kamere i kulturnom normom.

Sve je započelo 1950ih i sreća je zamijenila ozbiljnost kao emociju za fotografiju po defaultu i za portret.

Ali kako se to desilo?

Objašnjenje krivi rane kamere, zbog kojih su fotografirane osobe morale stajati mirno nekoliko minuta. Neutralan izraz lica bio je jednostavniji i lakši održati nego osmijeh.

Ali čak i u kasnim 1800im godinama, kad se tehnologija poboljšala tako da fotografi mogu brzi snimiti fotografiju, ljudi su i dalje prefirali da ostanu ozbiljni, pa čak pravili tužne poze.

Historičarka Christina Kotchemidova kaže da je to bilo zbog kulturalnih prilika, jer se u to vrijeme razmišljalo da se usta trebaju pažljivo kontrolisati, a standardi ljepote podrazumijevali su mala usta.

Velik osmijeh smatrao se blesavim, djetinjastim i neobičnim.

Kamera je promijenila način na koji su slikani portreti ljudi, ali nije promijenili predstavu o ljepoti, bar ne u ranije vrijeme. Ljudi su se osjećali nekako čudno dok su pozirali za fotografije.

Eastman Kodak, filmska kompanija i firma za kamere gotovo je držala monopol na tržištu, kad su srednjoj klasi pokušali približiti fotografiju tako što su sve učinili zabavnim.

Kompanija Kodak primijetila je nervozu na fotografijama, te su zaključili da se treba riješiti te nervoze kako bi fotografija postala popularna.

Naglašivali su zadovoljstvo fotografije, a fotografere ohrabrivali i slali ih da traže porodice tokom godišnjeg odmora kako bi ojačali vezu između proslava i fotografije. I kako su potrošači počeli kupovati kamere za svoju upotrebu, slogani poput “Sačuvajte svoje sretne trenutke sa Kodakom” naučili su ih da je kamera alat kako bi se snimio trenutak radosti.