Zašto se promijenio Dodik?

Zabranjeni intervju Milorada Dodika

Objavljeno:27.01.2018 - 22:39
A A A Times Arial

Gospodine Dodik, da li zbog toga što RS ne sarađuje sa Tribunalom, trebaju odgovarati pojedinci u vlasti, ili treba doći do promjena u institucijama RS-a? I kako se sadašnji težak položaj RSa može izmijeniti?

DODIK: Politika koju je u zadnjih petnaestak godina vodio SDS bila je apsolutni promašaj, koji je išao na štetu isključivo srpskog naroda. Radi se o grupi avanturista koji su zapostavili grupne interese, i veoma vješto koriste emocije naroda i stavljaju se na čelo nekih velikih istorijskih zabluda koje su posijane ovdje kroz razne istorijske periode. SDS je potpisao Dejtonski sporazum, u kojem jasno stoji instalisanje Haškog tribunala kao institucije sa jasnim namjerama da se obračuna sa zločincima i zločinima koji su počinjeni ovdje na prostoru BiH. Početno i dugoročno opredjeljenje je da se kažnjavaju svi oni koji su počinili ratne zločine, uz isticanje da to kažnjavanje nije kolektivno. SDS je uporno pokušavao da svakog kriminalca sakrije i da to pripiše kolektivitetu. I, normalno, sada smo došli u godinu u kojoj iz priče o pojedinačnoj odgovornosti idemo ka kažnjavanju institucija. Od početka je trebalo imati racionalan pristup i reći da nema pojedinca koji je toliko važan da bi mogao da bude ravan istorijskim i nacionalnim zahtjevima na ovom prostoru.

milorad-dodik

Ovdje vlast ne radi, ona je podanička i poslušnička. Meni je jasno na koju stranu to ide, ali moralo je biti jasno i međunarodnom faktoru da srpski narod traži stabilnu BiH. Ali, ta stabilnost prije svega znači i uvažavanje istorijskih, legitimnih interesa. Ako je legitiman interes bošnjačkog naroda da afirmiše bh. državnost, što je sasvim normalno, onda se traži autonomija i politička i teritorijalnog djelovanja i verifikacija i prihvatanje činjenice koja se zove RS. Zašto je to problem? Vi često čujete predstavnike međunarodne zajednice koji kažu da reforme treba da omoguć e bolji život naroda. Pokažite šta se u posljednje dvije-tri godine desilo od tih silnih reformi koje smo proveli?! Šta je dobro? Kome je dobro? Vlastodršcima koji uporno pričaju kako je međunarodna zajednica nepravedna. Možete misliti šta bi se desilo da smo 1996. vodili politiku koju danas vodimo! Sigurno bismo već danas bili verifikovani kao međunarodno priznat faktor, mogli smo da pribavimo značajnu materijalnu pomoć koja bi pomogla da se riješe ekonomska i socijalna pitanja. Deset godina te politike je deset godina mrcvarenja ovog naroda. S druge strane je odnos sa potpuno impotentnim strukturama vlasti u Srbiji, Koštunicinom vladom, koje ovdje propagiraju epske likove i motive nauštrb i štetu isključivo naroda.

Da li je moguće apelovati na svijest Radovana Karadžića i drugih da se predaju i tako olakšaju položaj RS-a?

DODIK: Ma, nema on svijesti, to je očigledno... Oni koji su početkom devedesetih neodmjereno iskoristili euforiju naroda i želju za odbranom, osmislili su i koncept koji se može otprilike definisati kao koncept o neuhvatljivosti Karadžića, i stvaranja epskog lika od njega, kako bi ga eventualno sutra pretvorili u nekog sveca. Ne cijenim to što Karadžić, koji vjerovatno zna i prati situaciju na ovim prostorima, uopšte nema nikakve svijesti o tome. Očigledno je da je kriv, jer da nije kriv, ne bi dozvolio ovakvo mrcvarenje. I očigledno je da je u ime ovog naroda počinio zločin. Ali, ne može da odgovara narod, nego mora da odgovara onaj koji je to uradio. To ovaj narod mora da zna. Bez obzira koliko je neko spreman. Bio sam u Americi u klubu tamo nekih naših ljudi, i rekli su mi: “Ne daj Karadžića!” Rekao sam im: “Hoćeš li ti braniti Karadžića? Sjediš ovdje u Chicagu i misliš da ja tamo trebam da ga branim. Ako ti misliš da treba, hajde napusti taj svoj posao od 10.000 dolara mjesečno pa ga ti brani.” Karadžić za to vrijeme sjedi i smije se, organizovao je reketaške strukture koje u njegovo ime sakupljaju novac. I enorman novac se troši isključivo na to, dok je Republika Srpska permanentno pod finansijskim sankcijama međunarodne zajednice. Ljude poput Koste Čavoškog, Đoge, Noge, Brane Crnčevića, koji ispijaju litre Chivasa dnevno i busaju se u prsa u Beogradu, ne dotiče sudbina nekog običnog čovjeka ovdje. Moramo da napravimo opštu hajku, ne samo prema Karadžiću nego i onima koji ga pomagali. Međutim, u policiji RS-a postoji antihaški lobi koji sprečava hapšenje optuženih za ratne zločine i pravi one neuspjele akcije. Zapravo, pravi se mit o neuhvatljivosti. Stvorena je svijest kako se nešto gubi ako se Karadžić pojavi u Haagu. Vlasti RS-a, ukoliko hoće da budu odgovorne prema ovom narodu, trebaju sve policajce istjerati iz kuće i isključivo tražiti Karadž ića. Tu nema dileme.

Dakle, Vi kažete da Karadžić uživa i podršku struktura u Beogradu. O kojim je strukturama riječ?

DODIK: Imate ljude u Beogradu koji javno govore kako redovno komuniciraju s njim, poput Noge, Đoge, Mome Kapora... ili se sprdaju s tim. To je jedna intelektualno morbidna struktura u Beogradu iz koje proizilazi sam Koštunica, koji ima veću odgovornost prema tim pijanim pojedincima nego prema sudbini naroda.

Da li su građani RS-a dovoljno upoznati sa posljedicama nesaradnje sa Haškim tribunalom? DODIK: Ima ljudi koji se strašno boje da kažu ovo što sam ja sada rekao. Kažu: “Pa, zbog te priče ubijen je Đinđić!” Znam da jeste, ali odgovornost prema srpskom narodu je tražila da i Milorad Dodik i bilo ko drugi odgovara za ono što je uradio. A ne kolektivitet. Ko god se skriva iza kolektiviteta i pravi od sebe sveca ili junaka – nek se nosi dođavola, zvao se bilo kako. Ne može se ovdje više trpiti taj stalni pritisak, i zato ga treba uhapsiti. Apsolutno je nemoguće više praviti mit. Ima tu jedna struktura epskih ljudi, koji prave gusle i mitove, pjevaju pjesme na guslama, a narod se veseli svojoj nesreći. Ljudi hodaju po RS-u i pjevaju pjesme po narudžbi skorašnjih bogataša, tipa Siđi, Radovane… To je jedan potpuni istorijski udarac, koji niko ovdje neće pravilno da razumije. Ljudi, ovdje se radi o vašim sudbinama, a ne o Karadžiću, i to treba da bude jasno. Ne uhapsi li se Karadžić do desetog decembra, preduzimaju se mjere prema RS-u. A onda će doći neki mart, neki datum, i sve tako dok se ne isporuči Karadžić.

screen-shot-2018-01-27-at-22-48-58

Da li je Radovan Karadžić uistinu istorijska ličnost? DODIK: On prije rata nije bio je u zatvoru zato što je bio politički eksponiran kao srpski nacionalista, nego zato što je bio obični kradljivac kredita i akter zloupotreba kreditnih kartica koje su se dešavale u to vrijeme. On je zato odrapio zatvor, što govori o porijeklu mnogih stvari koje su se kasnije dešavale. Naišao je ogromni val političkog nezadovoljstva raspadom Jugoslavije, i ja i danas veoma žalim, ali mislim da ni Hrvati, ni Srbi, ni Bošnjaci nisu sretni. Mi smo devedesetih godina rušili nešto što se zvalo bivša Jugoslavija: evo, Slovenija se nekako već priključila Evropskoj uniji, a opšta tendencija je ista da i Hrvatska, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Albanija idu ka evropskim integracijama. Kada jednom budu dio EU, onda neće biti graničnih prelaza tih “velikih” država, neće biti dinar, nego će biti euro, a imat ćete jedan ekonomski prostor, carinski, kulturni... Postavlja se onda pitanje: Zašto smo mi bili toliko glupi i tukli se protiv procesa koji smo bili dostigli već 1991? Karadžić to nije shvatio i zato je zloupotrijebio narod. Nije shvatio bit srpskog naroda, koji je evropski, a ne kriminalni.

Da li vjerujete u namjere vlasti RS-a da privedu pravdi Karadžića, Mladića i ostale? DODIK: Ne vjerujem u njihovu sposobnost te vrste. Izgrađen je mehanizam u okviru SDS-a koji zanemaruje javno izrečenu riječ svojih lidera, veoma vješt i uporan mehanizam da se mora to reći ali se ne mora tako uraditi. Ljudi dole na terenu to tako razumiju i zato se ne dešava ništa. Tačno se zna: imali ste ljude u policiji koji su bili dio mreže za čuvanje Radovana Karadžića. Danas su ti ljudi prepoznati. Da neko hoće da napravi ozbiljan napor da to uradi, onda ne bi pokušavao da održi te ljude na funkcijama, već bi pokušao da dovede jednu sasvim profesionalnu strukturu. Godinama predlažem da se napravi specijalna policijska jedinica koja će se isključivo time baviti. Neće ovaj što kontroliše saobraćaj hapsiti Karadžića – on će kontrolisati saobraćaj. Znači, morali smo da pokažemo jedan ozbiljan odnos prema tome... formirati jednu jedinicu od 300-400 ljudi, pozvati međunarodne strukture bezbjednosti i reći im: “Evo, sjedite ovdje!” Ili: “Evo, komandujte!” Možda on stvarno nije ovdje i zašto da nas kažnjavate. A informacije međunarodnog faktora, pa i nekih ljudi ovdje, govore da je on tu negdje. Ako je on tu negdje, potrebno je imati specijalnu policijsku jedinicu – neću ja ići kao pas tragač po terenu. To skida odgovornost ili barem pokazuje da ste ozbiljni u tom pogledu. Ili, dajte nam te ljude iz inostranstva; mi ćemo ih plaćati, neka budu tu, neka oni tragaju za njim. Kakav Radovan Karadžić i njegove pjesme i knjige! Pa to se čita samo zato što ima malo mistike u sebi. On savršeno dobro razumije srpski narod, koji uvijek živi u nekom mitu. Znate, pojavi se sada neka pisana knjiga koja nema nikakvu – nisam je ni čitao, već po onom što sam pogledao u novinama – umjetničku ili književnu i drugu vrijednost. To je samo pamflet koji je vrijedan zato što ima mit iza sebe.

Interjvu dat u emisiji "Haške neprilike", emisija Radio-televizije Republike Srpske, datum 10.12.2004.g

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!